Alen Muhić rođen je 1993. godine u Goraždu. Njegova majka bila je žrtva ratnog silovanja, a njegov otac je ratni zločinac koji nije osuđen za ratna zlodjela. Nakon što je rodila Alena, ostavila ga je u Goraždu i otišla u Sarajevo. Dobri ljudi, koje Alen zove roditeljima, Muharem i Advija Muhić usvojili su ga. Kada je imao devet godina saznao je pravu istinu.
Prvobitno je svoju životnu priču htio da ostavi u amanet svojoj djeci, međutim, iz te potrebe proizašla je veća potreba, da njegiova priča bude pokretač otvaranja tabu teme te da djeca rođena iz zločinačkog čina silovanja tokom rata u BiH, budu prepoznata.
Upravo autobiografija “Ja sam Alen” govori o njegovom prihvatanju sebe. Kako kaže, knjiga nije nastala iz bijesa ili iz osvete, nego je nastala iz tišine.Dodaje da je knjiga pisana za one koji se osjećaju nevidljivo. Za žene koje su preživjele nasilje, za djecu rođenu iz rata, za usvojenu djecu, za roditelje koji vole iznad krvi i prezimena.
Kaže kako je jedan od glavnih ciljeva knjige prepoznavanje ovog problema naročito kod odraslih.
Promocija ove potresne priče izuzetno je bitna za društvo, jer razgovor o ovim stvarima potiče građane da pričaju o stvarima o kojima se ne priča.
Organizator ovog događaja bilo je Udruženje žena “Srce i duša” Prokosovići. Rad ovog Udruženja se i ranije bazirao na pričama žena koje su bile žrtve rantog silovanja. Upravo ovakav događaj logičan je bio slijed njihovih aktivnosti.
Domaćin ove manifestacije bio je Centar za kulturu Lukavac. Iz Centra navode kako je u programsku šemu ove institucije bitno uvrstiti i edukativne sadržaje.
Vrijedi napomenuti da svi građani koji su zainteresovani ovu knjigu mogu pronaći i u biblioteci Centra za kulturu Lukavac. Interesovanja ima, što svjedoči da će u ovoj sedmici knjiga imati promociju i u susjednom Beogradu.
