U 19 gradova u Bosni i Hercegovini danas je održano okupljanje protiv femicida. Prije tri dana Enes Odobašić iz Bihaća zadavio je svoju suprugu Edinu (32). Još jedan slučaj ubistva koji će na par dana izazvati reakcije, i tako do sljedećeg ubistva žene.
Danas su u brojnim gradovima izašli da kažu da je dosta, da je vrijeme da se primjenjuju zakoni, da se nasilje i ubistvo ne tretiraju kao porodični problem. Nasilje u porodici, u kojem su najčešće žrtve žene i djeca, problem je širi jer se negativne refleksije osjete u svim segmentima društva, a na samo na žrtve traume.
Jasna Zečević, koja se vodeći tuzlansko udruženje “Vive žene”, dugi niz godina susreće sa problemom nasilja u porodici, poručila je sa današnjeg skupa:
– Prvo što želim reći da je stvarno dosta nepoštivanja ženskih i ljudskih prava, ovo je ponovo jedan slučaj femicida, i tražimo da se u krivični zakon posebno kao ubistvo svrsta femicid, jer znači da je žena ubijena jer je bila žrtva nasilja, i zato jer je žena. Problem je zakonski reguliran ali ga neozbiljno svi prihvataju. Žene se često vraćaju u nasilno okruženje, i pitamo se zašto, često na žene svaljuje krivica, misli da se vraćaju jer promijene odluku, zato jer nisu ekonomski sposobne. One se često vraćaju jer sistem ne odgovori adekvatno kako je propisano zakonom. Procjena rizika povratka žene nije obaveza samo nevladinih organizacija. Mi procjenimo rizik, tražimo pomoć i podršku, to se ne ostvari. I zato imamo ove slučajeve. Ovo nije prvi put, čak i osobe koje su pod nadzorom, i pod uvjetnom kaznom, dođu u stan i ubiju ženu.
Praksa je pokazala da nasilje u porodici ne prolazi, češće eskalira. Prvi šamar je uvod, mnogima prođu godine u nadi da će biti bolje. Ostaju sa zlostavljačem zbog djece, zbog materijalne nemogućnosti za odvajanje i zbog društa u kojem je žrtva krivac. U kojem se pita ZAŠTO je neko premlatio suprugu. Dok se pita zašto i traže razlozi u ženinom ponašanju biće i nasilja. Prema nasilju treba postojati nulti stepen tolerancije.
