19.Decembra 1992. godine ubijena je prva civilna žrtva rata u MZ Lukavac Grad. Jovanović Tanja, tada dvanaestogodišnja djevojčica, izgubila je bitku za život od zadobijenih rana. Tog kobnog 19. decembra kuću porodice Jovanović pogodila je granata ispaljena sa Ozrena. 31 Godinu nakon ove tragedije, na obiteljskoj kući postavljena je spomen-ploča.
Postavljanje spomen-ploče pomoglo je Vijeće MZ Lukavac Grad, zajedno sa sa Gradskom upravom Lukavac.
Tanjin, dvije godine mlađi brat Dražen Jovanović, je napisao: „Ponekad osjećam da je seka tu kraj mene, samo je ne mogu vidjeti. Još mi u ušima odzvanja njen glas i smijeh. I često uhvatim sebe kako pretražujem ona mjesta gdje smo se igrali, gdje smo se krili i kao da će ona da dotrči nasmijana i reći: „Baš sam se dobro sakrila nisi me mogao naći!“. Ona je prva žrtva u mom gradu i tata i mama često kažu neka bude i jedina. Ne razumijem mnoge stvari u ovom ratu: Eto ja sam srbin, moji su Srbi. Tata nije mogao da ode na drugu stranu kao drugi i da se bori protiv svoji drugova, prijatelja, komšija. Nije imao zašto. Zašto da ih mrzi, zbog nekih vjerskih razloga? On je oduvjek ljude cijenio po radu: ko je dobar čovjek a ko nije i drugih podjela nije bilo. A ja još ne razlikujem svoje drugove niti namjeravam da ih dijelim na Srbe, Muslimane, Hrvate.
Na zidu slika. Tanja se smješi i kao da odobrava ova moja noćna razmišljanja. Gledam sliku i pred očima se nižu događaji kao na filmu: Tanja se igra samnom, pjeva, smije se, priča najljepše priče…polako osmjeh mi dolazi na lice, suze se suše i san se polako prikrada.
Eh da nije rata
Braco bi imao seku
Seka bi imala brata.
Eh da nije rata
Mama bi imala kćerku
nju bi mazio tata.
Eh da nije rata
S njima bi se igrao tata
Ali ne rata
Autor: Dražen Jovanović
Preporučujemo video prilog Alema Meškovića:
(RTV Lukavac)
