Dok traje krvavi rat protiv civila na Bliskom istoku, mi članovi Saveza antifašista i boraca NOR-a Bosne i Hercegovine nemamo pravo na šutnju. Naš Savez najstarija je boračka organizacija u Bosni i Hercegovini izrasla na temeljima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koja je 1945. godine bila dio svjetske, pobjedničke, antifašističke koalicije ima pravo i obavezu dići glas protiv ubijanja djece, žena, starih, ukratko civila. Ovo što se dešava u Palestini i Izraelu mi doživljavamo, bez obzira kako to bilo ko predstavljao, kao rat protiv civila.
Zbog toga, sve nas, ali i svjetsku javnost putem njihovih diplomatskih predstavnika podsjećamo na neke članove OPĆE DEKLARACIJE O PRAVIMA ČOVJEKA koja je usvojena u Općoj skupštini Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. godine.
U Deklaraciji između ostalog piše:
„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao sto su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodonosno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.
Svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
Niko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.
Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
Svako ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao osoba.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.
Niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu.
Niko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.
Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć.
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.“
Danas, 75 godina od donošenja ove Deklaracije imamo utisak da su je najmoćnije države planete suspendirale i primjenjuju parcijalno. Da to nije tako, rat protiv civila i sistematsko ubijanje civila ne bi ni počelo, a ne bilo podržano i izjavama poticano.
Mi dižemo glas protiv svakog oblika terorizma, pojedinačnog, grupnog, ali i državnog.
Mi dižemo glas protiv progona, ubijanja civila i neselektivnog gađanja i rušenja stambenih objekata.
Mi se ne svrstavamo braneći jednu stranu, mi branimo istinu pod motom: Sve nevine žrtve su naše žrtve, a svi zločinci su zločinci i nisu naši.
Zato pozivamo takozvanu međunarodnu zajednicu da se vrati principima Opće deklaracije o pravima čovjeka ili da Svijetu saopšti da taj „papir“ više ne vrijedi.
I na kraju zahtjevamo, u ime naše uloge u četrdesetim godinama: Mir sada i kažnjavanje ratnih zločinaca kao u Nirnbergu ili Hagu.
Vrijeme je da na planeti zavlada kultura mira.
