Ova grupa je nerijetko izložena zaboravu sredine u kojoj živi, a uslovi njihovog života su gotovo nesnošljivi.
“Mnogi od njih žive odvojeno od roditelja i skrbnika, u domovima i specijaliziranim ustanovama. Osim što im često nedostaju elementarne potrepštine svakodnevnog života od higijenskog materijala, maski, rukavica pa do hrane, odjeće i obuće, nedostaju im i sredstva za realiziranje dnevnih obveza shodno njihovim mogućnostima”, navode iz MCP-a.
Osim ovoga mnogo je i roditelja ili skrbnika koji trebaju naći put pomoći svom djetetu ali, ništa manje, put samoosnaživanja da bi bili spremniji i jači pomoći svojoj djeci koja su pod dvostrukom traumom: traumom zbog jedne vrste izoliranosti i marginalizacije u društvu i traume koja se odnosi na posve nove uvjete života koje je nametnula pandemija.
Imajući u vidu činjenicu da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, aktivnosti, akcije i kampanje koje će Ministarstvo pokrenuti će ići u dva pravca: pomoć u organiziranju najboljih praksi psihosocijalne pomoći djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju i njihovim roditeljima, a drugi pravac se odnosi na posredovanje u osiguravanju potrepština za odvijanje dostojanstvenog života ove skupine i njihovih najbližih, ali ništa manje i pomoć institucijama u koje su neki od njih smješteni”, saopćeno je iz ministarstva.
Prvi razgovori sa potencijalnim suradnicima i donatorima su već napravljeni. Prvi koraci ka kreiranju smjernica za pomoć ovim skupinama su već postavljeni i u narednom, podjednako teškom, periodu borbe protiv virusa će biti pokrenute aktivnosti kako bi se dosegao postavljeni cilj.
“Djeca i mladi nisu i ne smiju biti zanemareni, zaboravljeni i prepušteni sami sebi. Centri u kojima su smješteni trebaju pomoć svih institucija. Centri za socijalni rad trebaju više kako bi pomogli bolje. Roditelji moraju znati da nisu sami i ostavljeni. Stoga, aktivnosti koje slijede će, sukladno ingerencijama Ministarstva, biti okrenute ka pomoći ovim skupinama i ništa manje, podizanju svijesti najšire javnosti o nužnosti empatije i osjećaja pripadnosti. Inkluzija nije i ne smije biti tek puka riječ u priručnicima nego život kojim žive navedene grupe”, zaključuje se iz Ministarstva civilnih poslova.
