U sklopu projekta Srebrenica Outreach, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, planirano je organizovanje trodnevnog programa SrebrenicaDocs2025 u Memorijalnom centru Srebrenica od 23. do 25. juna 2025. godine. Tokom ovog događaja, planirano je prikazivanje dokumentarnih filmova na temu genocida u Srebrenici i memorijalizacije, sa dnevnim projekcijama u intervalima 11:00 h, 13:00 h i 17:00 h.
Po prvi put, RTVTK će sudjelovati na ovom događaju.
Dokumentarni film „Moj život je Srebrenica“ je emotivno svjedočenje o životu u Srebrenici, genocidu, odlascima i povratku u ovaj grad. Iz vrtloga najtežih sjećanja, svaki od sudionika je u film utkao ljubav. Decenijama kasnije, ona se zrcali i u njihovoj nadi da život u Srebrenici može biti ljepši, a budućnost njenih stanovnika izvjesnija. Da teška životna iskušenja i nenadoknadivi gubici nisu uništili vjeru u ljude, niti izbrisali Srebrenicu iz njihovih srca, u filmu svjedoče Avdo Hasanović, Bisera Jusupović, Mehida Mustafić i Marinko Sekulić – Kokeza.
Doktor Avdo Hasanović je kao specijalista pedijatar izliječio hiljade djece iz Srebrenice i okolnih naselja. Rođen je u zaseoku Podosoje u srebreničkoj mjesnoj zajednici Sućeska. Medicinsku školu završio je u Tuzli, a fakultet u Sarajevu. U Domu zdravlja u Srebrenici zaposlio se 1978.
godine. Specijalizaciju iz pedijatrije završio je u Beogradu, nakon čega se vratio u Srebrenicu, gdje je kao ljekar radio do jula 1995. godine.
I Bisera Jusupović je radila u Domu zdravlja u Srebrenici. Djevojačkog prezimena Kubur, u Srebrenicu se s roditeljima doselila iz Pljevalja, kada je imala četiri godine. Medicinsku školu je završila u Sarajevu. U Domu zdravlja u Srebrenici počela je da radi 1976. godine. Ostala je tu do aprila 1992.
Mehida Mustafić je rođena u Bratuncu, u porodici Mujić. Kao građevinski tehničar radila je u preduzeću “Radnik” u Srebrenici. Nakon udaje, sa suprugom i djecom, živjela je u naselju Vidikovac u Srebrenici do jula 1995. godine.
Novinar Marinko Sekulić, mnogima poznat samo po nadimku Kokeza, s roditeljima se iz Sarajeva u Srebrenicu doselio kao petogodišnjak. Prvo zaposlenje mu je bilo u Radio Srebrenici. U aprilu 1992. godine izašao je iz Srebrenice. “Prvi napadi na Srebrenicu počeli su 17. aprila. Dan kasnije
u Srebrenicu su ušli arkanovci. Za preostale Bošnjake u Srebrenici nastupili su dani terora!”, napisaće Marinko Sekulić u jednom od svojih izvještaja o genocidu u Srebrenici.
