Naslovna AKTUELNO Nasilje nad ženama i sudske prakse u BiH: Zlostavljačima uslovne kazne, žrtve...

Nasilje nad ženama i sudske prakse u BiH: Zlostavljačima uslovne kazne, žrtve bez zaštite

Jedna ili dvije godine zatvora, novčane i uslovne kazne teško zaustavljaju zlostavljače žena, ali čini se da ove sankcije mogu biti jedina satisfakcija žrtvama nasilja u BiH, što jasno ukazuje da se naša zemlja još ne može pohvaliti adekvatnom primjenom zakona usmjerenih na sprečavanje i kažnjavanje nasilja nad ženama.

 

 

 

 

 

Detalji sudskih presuda, teško dostupnih javnosti, kriju priče o najgrubljim napadima na žene u porodicama, na radnim mjestima, ulicama, institucijama… Svuda oko nas. I dok one za života nose svoje ožiljke kao dugovječni podsjetnik na zlostavljanje, njihovi zlostavljači gotovo u većini slučajeva plate svoju slobodu. Mnogi se nakon “sudskog ukora” vraćaju nasilju, a žrtve oklijevaju podnijeti nove prijave i gube vjeru u sudske postupke. Tako počinje i završava priča o besmislu bh. pavosudnog sistema koji bi trebao biti korektivni faktor društva. Nit je pravda zadovoljena, nit žrtva zaštićena.

 

 

 

 

 

Zakoni ne poznaju rodno zasnovano nasilje

 

 

 

 

 

Institucije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu su u protekle dvije decenije poduzele određene korake na putu sprečavanja i suzbijanja rodno zasnovanog nasilja. Međutim, izazovi s kojima se suočavaju žene žrtve nasilja svjedoče da pravosudne institucije u BiH i dalje nemaju adekvatan odgovor na ovaj oblik nasilja.

 

 

 

 

 

Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju u BiH, na početku je važno naglasiti pravne okvire koji uređuju ovu oblast. Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH pojašnjavaju nam da se nasilje u porodici, posebno nasilje nad ženama, ogleda kao jedan od osnovnih vidova kršenja ljudskih prava, ali istovremeno predstavlja i krivično djelo.

 

 

 

 

Pravni okvir koji uređuje pitanje nasilja u porodici u BiH su prije svega zakoni o zaštiti od nasilja u porodici te krivični zakoni u FBiH, RS-u i Brčko distriktu. S druge strane, nasilja na osnovu spola propisana su Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH.

 

 

 

 

“Kao preduvjet za prevenciju nasilja nad ženama na nivou entiteta su usvojeni brojni akti kojima se implementiraju načela sadržana u Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH i Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH. Ova dva zakona inače predstavljaju okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim osobama u BiH i uređuju sistem zaštite od diskriminacije, između ostalog, na osnovu spola”, pojašnjavaju iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.

 

 

 

 

Bosna i Hercegovina je u novembru 2013. godine ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, odnosno Istanbulsku konvenciju, čime je preuzela obavezu da zakonski uspostavi što efikasniji sistem prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama. Međutim, u proteklih sedam godina došlo je samo do djelimičnog usklađivanja domaćeg zakonodavstva s Istanbulskom konvencijom.

 

 

 

 

U Republici Srpskoj je 17. septembra 2019. godine usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i on je stupio na snagu 1. januara 2020. godine, dok u Federaciji BiH postoji inicijativa za izmjene i dopune Zakona o zabrani nasilja u porodici koja je još uvijek u fazi javne rasprave.

 

 

 

 

S tim u vezi, već na početku istraživanja o procesuiranja slučajeva rodno zasnovanog nasilja u BiH nailazimo na prepreku jer zakoni u BiH ovaj oblik nasilja ne prepoznaju kao samostalno krivično djelo, iako može biti element drugih krivičnih djela.

 

 

 

 

 

Manje optužnica u 2020. godini

 

 

 

 

 

Tužilaštva u BiH su u toku 2020. godine podigla stotine optužnica za nasilje u porodici, koje se mogu povezati s nasiljem nad ženama, ali primjetno je da je situacija uzrokovana pandemijom koronavirusa utjecala na smanjenje prijava nasilja i podizanja optužnica.

 

 

 

 

Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u ovoj godini podiglo 38 optužnica zbog nasilja u porodici, dok je za isto krivično djelo u 2019. godini podignuto 46 optužnica.

Okružno javno tužilaštvo Banja Luka ove godine je primilo 150 prijava nasilja u porodici, ali je podignuto tek 30 optužnica. U 2019. godini od 299 prijava u Banjoj Luci poginute su 72 optužnice za slučajene nasilja u porodici, a u 2018. godini 82 optužnice od ukupno 240 prijava nasilja.

Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je u 2020. godini podiglo 79 optužnica zbog nasilja u porodici, dok je izrečeno 89 osuđujućih presuda. U USK je također primijetan pad u broju podignuti optužnica u 2020., s obzirom da je proteklih godina nadležno tužilaštvo bilježilo uvijek više od stotinu podignutih optužnica za slučajeva porodičnog nasilja.

Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini u protekle dvije godine je podiglo ukupno 44 optužnice zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, a Tužilaštvo Brčko distrikta 16 optužnica.

 

 

 

 

 

Koncept “Osobe od povjerenja”

 

 

 

 

 

Iz zeničkog Centra ženskih prava, koji se već godinama bori za zaštitu žena od svih vidova nasilja pred pravosudnim institucijama, ističu da relevantni zakoni u FBiH još uvijek ne poznaju koncept “Osobe od povjerenja” u sudskim postupcima.

 

 

 

 

Monitoring pravosuđa u FBiH je pokazao generalno odsustvo pravne i psihološke podrške tokom svjedočenja žena koje su preživjele nasilje i u pravilu se oštećene upućuju na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva putem privatne tužbe. Ova praksa ima poseban efekat za žene žrtve koje često učestvuju u krivičnim postupcima bez adekvatne zaštite. Sistem odgovara na slučajeve nasilja nad ženama treba dalje unaprijediti, manjim dijelom u pogledu zakonskog okvira i politika, a većim dijelom u pogledu implementacije takvog okvira”, smatraju iz Centra ženskih prava.

 

 

 

 

 

Ne postoje adekvatni protokoli za procjenu rizika za žene koje su preživjele nasilje i koje se moraju baviti mnogim postupcima u različitim institucijama kako bi riješile problem nasilja i povećale ličnu sigurnost, dodaju iz Centra. S druge strane, počinitelji rodno zasnovanog nasilja se pretežno procesuiraju za blaži oblik djela.

“Neophodna su unapređenja institucionalne prakse u oblasti zaštite žena od nasilja. U većini slučajeva rodno zasnovanog nasilja nedostaje pružanje adekvatne i senzibilizirane zaštite. Ne postoji sistemsko i koordinirano prikupljanje podataka o svim vrstama nasilja nad ženama u BiH. Raspoloživi podaci se ne klasificiraju prema svim relevantnim parametrima. Ipak, određeni podaci postoje. Prvenstveno civilni sektor ulaže u kontinuirane napore za praćenje krivičnih postupaka u oblasti zaštite od nasilja nad ženama u BiH, a što ukazuje na nužnost uspostavljanja multidisciplinarnog i koordiniranog sistema zaštite nasilja nad ženama”, zaključili su iz zeničkog Centra.

 

 

 

 

Ombudsmeni u BiH također su stava da se kontinuirano treba raditi na educiranju zaposlenih u policiji, pravosuđu i centrima socijalne zaštite kako da postupaju u slučajevima nasilja u porodici, posebno nasilja nad ženama.

Krivično djelo nasilja u porodici sankcionisano je gotovo isključivo novčanim kaznama i uslovnim osudama, koje ne sadrže mjere usmjerene na sprečavanje ponavljanja nasilja i saniranje uzroka koji su doveli do izvršenja krivičnog djela. Nedostatak korištenja mjera zaštite i sigurnosti ukazuje na kaznenu politiku sudova usmjerenu primarno na represivnu, a ne protektivnu svrhu kažnjavanja počinilaca nasilja. Praksa učestalog sankcionisanja nasilja u porodici uslovnim osudama i novčanim kaznama doprinosi ponavljanju djela i smanjenju broja prijavljenih slučajeva nasilja”, naglasili su iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.

 

 

 

 

Na kraju vrijedi podsjetiti da nasilje nad ženama, definisano u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope, predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke, odnosno finansijske povrede ili patnje za žene, obuhvatajući i prijetnje takvim djelima, prinudu ili proizvoljno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili privatnom životu.

 

 

 

 

 

U slučajevima nasilja u porodici ili nasilja nad ženom, policija ima ključnu ulogu zbrinjavanja žrtve u sigurnu kuću, odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice, dok nadležna tužilaštva u saradnji s centrima za socijalni rad provode postupak zbrinjavanja žrtve. U tom slučaju zakoni o krivičnom postupku daju mogućnost policiji da uhapsi potencijalnog počinitelja nasilja.