Nedostatak pridržavanja redovnom odlasku na spavanje i buđenje povećava rizik od moždanog udara, srčanog udara i zatajenja srca za 26%, čak i za one koji spavaju cijelu noć, sugerira dosad najopsežnija studija koja se bavila tim pitanjem.
Prethodne studije fokusirale su se na povezanost trajanja sna i zdravstvenih ishoda, savjetujući ljude da spavaju između sedam i devet sati noću.
Taj savjet i dalje vrijedi. No, istraživači se sve više usmjeravaju na obrazce spavanja, a posebno na utjecaj neregularnog spavanja – što se definira kao varijacije u vremenu kada osoba ide spavati i budi se.
Nova studija pokazala je da je neregularno spavanje – odlazak na spavanje i buđenje u različito vrijeme svaki dan – “snažno povezano” s višim rizikom od većih negativnih kardiovaskularnih stanja. Čak i osam sati sna nije bilo dovoljno da nadomjesti štetne učinke variranja vremena za odlazak na spavanje i buđenje, upozoravaju stručnjaci.
Istraživanje, objavljeno u Journal of Epidemiology and Community Health, obuhvatilo je 72.269 osoba u dobi od 40 do 79 godina iz britanske studije Biobank. Studija nije utvrdila tačno koliko blizu morate biti istom vremenu za spavanje i buđenje – samo da što ste dalje od istog vremena, to je veći rizik od štete.
Glavni autor, Jean-Philippe Chaput s Univerziteta u Ottawi, ističe: “Trebao bi biti cilj buditi se i ići na spavanje unutar 30 minuta od istog vremena svake noći i svakog jutra, uključujući vikende. Unutar sat vremena od istog vremena je dobro, ali nije tako dobro kao 30 minuta, a još bolje je da uopšte ne postoji varijacija”.
“Premašivanje razlike od sat vremena svake noći i svakog jutra znači neregularno spavanje. To može imati negativne učinke na zdravlje. Što ste bliže nultoj varijaciji, to je bolje”, dodaje.
“Niko nije savršen tokom cijele godine, i ako nemate redovan obrazac spavanja jedan ili dva dana sedmično, to vam neće naštetiti. No, ako stalno imate neregularno spavanje pet ili šest dana sedmično, tada to postaje kronično, a to je problem”, naglašava Chaput.
Chaput je rekao da je buđenje u isto vrijeme svaki dan važnije od odlaska na spavanje u isto vrijeme. “Buditi se u različito vrijeme svako jutro zaista poremeti vaš unutarnji sat, a to može imati negativne zdravstvene posljedice”, rekao je i dodao:
“Ako trebate nadoknaditi propušteni san tokom semdmice vikendom, onda je bolje ići na spavanje ranije nego spavati do kasno – i dalje biste trebali pokušati buditi se u isto vrijeme, čak i subotom i nedjeljom”.
U studiji su sudionici nosili uređaj za praćenje aktivnosti sedam dana kako bi pratili svoj san, a stručnjaci su zatim izračunali indeks regularnosti spavanja (SRI) za svaku osobu.
Indeks je zabilježio dnevnu varijabilnost u vremenu za spavanje, buđenje, trajanje sna i buđenja tokom noći, a sudionici su dobili ocjenu u rasponu od 0 (vrlo neregularno) do 100 (savršeno redovan obrazac spavanja i buđenja).
Sudionici su bili raspoređeni u grupu s neregularnim spavanjem (SRI manje od 71,6), umjereno neregularnim spavanjem (SRI između 71,6 i 87,3) ili grupu redovnih spavača (SRI veći od 87,3). Sudionici su potom praćeni tokom osam godina.
Čak i nakon što su uzeti u obzir faktori koji bi mogli utjecati na rezultate, sudionici s neregularnim spavanjem imali su 26% veći rizik od moždanog udara, zatajenja srca ili srčanog udara od onih s redovnim snom, pokazalo je istraživanje. Sudionici s umjereno neregularnim spavanjem imali su 8% veći rizik.
Istraživači su otkrili da je SRI indeks kontinuirana mjera, pri čemu je rizik od srčanog udara i moždanog udara rastao što su obrazci spavanja bili neregularniji.
Preporučena količina sna za osobe u dobi od 18 do 64 godine je između sedam i devet sati noću, a sedam do osam sati za osobe starije od 65 godina.
Studija je otkrila da je veći postotak redovnih spavača (61%) ispunjavao preporučenu količinu sna u odnosu na neregularne spavače (48%). Međutim, to nije imalo nikakvog utjecaja na zdravlje srca za neregularne spavače, koji su imali isti viši rizik od moždanog udara i srčanog udara čak i ako su spavali dovoljno.
Nasuprot tome, umjereno neregularni spavači imali su manji rizik ako su imali adekvatan san.
Ovo je bila promatračka studija, i stoga nije mogla utvrditi uzrok i posljedicu, a istraživači su priznali različita ograničenja svojih zaključaka.
No, zaključili su da rezultati sugeriraju da je neregularno spavanje snažno povezano s rizikom od većih negativnih kardiovaskularnih stanja kod odraslih, bez obzira na to jesu li ispunjeni preporučenu kvotu sna.
“Što je važnije, naši rezultati sugeriraju da bi regularnost spavanja mogla biti relevantnija od dostatnog trajanja sna u moduliranju rizika od velikih negativnih kardiovaskularnih događaja”.