Bosančica je autentično pismo, nastalo u srednjovjekovnoj Bosni. Najstariji dokument pisan bosančicom je Humačka ploča iz 10. vijeka, dok je najpoznatija Povelja Kulina bana iz 1189. godine. Ovo drevno pismo, koje je do sada bilo prisutno uglavnom u naučnim krugovima, sada će biti dostupno za izučavanje osnovcima i srednjoškolcima u školama u Tuzlanskom kantonu, unoseći u njihove učionice djelić bogate historije naše domovine.
Ukupno 22 nastavnika i profesora iz osnovnih i srednjih škola sa područja Tuzlanskog kantona imali su ovog ljeta stručno usavršavanje iz oblasti starobosanskog pisma bosančice. Oni će od ove školske godine voditi nastavu o ovom pismu u okviru sekcija za Bosanski jezik i Historiju. U kantonalnom Pedagoškom zavodu, koji vodi ovaj projekat, kažu da su željeli unaprijediti rad sekcija u školama, kroz jedan od simbola naše kulturne baštine.
“Ovom sekcijom mi želimo da oživimo to pismo, pa kroz pismo da oživimo i jezik. To je identitetsko pitanje, to je naša tradicija, to je naše pismo” reako je MERSED ŠLJIVIĆ, stručni savjetnik za povijest, Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona.
U Pedagoškom zavodu Tuzlanskog kantona se nadaju da će interes za izučavanje bosančice biti izražen kod djece i da će to voditi tome da u narednim decenijama dobijemo nove stručnjake u ovoj oblasti.
Osim u Bosni, bosančicom su se u srednjem vijeku služili i u Dubrovniku i Makedoniji, na dalmatinskim ostrvima i u pojedinim krajevima sjeverne Hrvatske. Kod bosanskih franjevaca, bosančica se zadržala do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih porodica sve do polovine prošlog vijeka.
