Ni tri decenije od rata, ni sva pomoć međunarodnih fondova i organizacija, nisu bile dovoljni da se otkloni opasnost koja prijeti građanima i da se BiH riješi pritajenih ubica koje vrebaju na nekadašnjim linijama fronta.
Procjenjuje se da je širom BiH, na površini od gotovo 822 kvadratna kilometra, još prisutno približno 170.000 mina. Izvjesno je da BiH svoje obaveze neće moći ispuniti ni do marta 2027. godine. Nakon što su rokovi za potpuno uklanjanje mina zaostalih iz rata više puta pomjerani, Centar za uklanjanje mina BiH (BHMAC) Komitetu za implementaciju obaveza planira podnijeti novi zahtjev za produženje ovog roka.
Minska opasnost
U idućoj godini BHMAC planira da se stanovništvu, na sigurno korištenje, vrati površina od 75 kvadratnih kilometara, uz aktivnosti netehničkog izviđanja na 70,5 kvadratnih kilometara, uz kontinuiranu kampanju upozoravanja na opasnost od mina, na koju će u 2026. biti upozoreno 70.000 osoba. Predviđeno i postavljanje 4.500 znakova upozorenja na minsku opasnost. Kao rizici koji bi mogli ugroziti realizaciju plana navedeni su nedostatak sredstava, nedostupni ili nefunkcionalni zapisi o minskim poljima i sve teža identifikacija preostalih minskih polja zbog nedostatka relevantnih informacija nakon protoka vremena i smrti informatora, ali i nedostatak zakonske regulative i podzakonskih akata, te ljudskih resursa i opreme za rad.
– Krajem rata UN snage su definisale količinu mina na teritoriji BiH. Onako teorijski i vojnički. To je bio element za silna istraživanja, doktorate, teoretske rasprave, a u suštini pipalica, pas kao najbolji čovjekov prijatelj i oklopljene mašine su istinska sredstva za uklanjanje mina – kaže za “Avaz” Rusmir Hanić, ekspert za deminiranje i sudionik programa deminiranja nakon rata u BiH.
Govoreći o razlozima sporosti u otklanjanju ove opasnosti, Hanić kaže da standardi koji se primjenjuju kažnjavaju deminere, a ne one koji su postavljali mine, dok se bh. sistem protuminskog djelovanja uništava – nema pasa, mašina za minska polja, nema deminera.
Ž4 = Devalvirali posao
– Sad opet osmišljeno dolaze strane kompanije da se bave deminiranjem, jer eto mi to ne znamo raditi. Demineri su u međuvremenu devalvirali vlastiti posao, od kojeg žive, na granicu onih što na ulicama prose. Za sve ove godine niko nije uveo ekonomske parametre u deminiranje – produktivnost, ekonomičnost … tako da je sve više novca bilo usmjereno u “pranje” i papire, a deminiranje je bilo sporedna aktivnost – ističe Hanić.
Pojašnjava da smo tako imali i slučaj grčke firme, koja je uglavnom “deminirala” livade, koje nikad nisu bile minirane, dok se BHMAC potrudio da ih prikaže kao sumnjive i minirane.
– Bilo je važno udomiti se u administrativne strukture deminiranja, nisu imali orkestar, ali su nekad primali i muzičare, pa sve ide kako se napiše u izvještaju. Na kraju, da bi stigli rokove, međunarodna zajednica je izmislila, a naši standardizirali, metodu “deminiranja pogledom”, kojom se sumnjiva površina smanjuje, ali samo na papiru – ističe Hanić.
Postavljanje znakova nije dovoljno
Na kraju, odgovornost se nastoji izbjeći postavljanjem znakova upozorenja na mine, što naš sagovornik vidi kao izgovor “neprilagođena vožnja uslovima puta” za saobraćajne nesreće, ili “Pazi ledenice” u zimskom periodu.
Od 1992. do 2024. godine od mina, kasetne municije ili eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata u BiH je stradala 8.471 osoba. Od mina je tokom rata stradala 6.391 osoba. Od 1996. do 2024. u eksplozijama mina u BiH stradala je 1.781 osoba, od čega 624 smrtno. Incidenata vezanih za eksplozije mina u prošloj godini nije bilo. Tokom obavljanja poslova deminiranja u BiH su poginula 53 deminera, dok je 81 teže ili lakše ranjen.
Izvor: Avaz.ba
