Naslovna AKTUELNO Pravoslavci danas proslavljaju Đurđevdan

Pravoslavci danas proslavljaju Đurđevdan

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. maja čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa.

 

Kod Srba je on poprimio i neke druge osobine, miješajući se sa predhrišćanskim kultovima Balkana, pa se zato i praznik Svetog Georgija kod Srba ne slavi isto kao u drugim hrišćanskim zemljama.

 

Đurđevdan je praznik sa jako puno običaja vezanih za njega, i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost, koje se tog dana obavljaju. Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe (Georgie) je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.

 

Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

 

Sveti Georgie (275-303), istorijska je ličnost i živio je u vrijeme cara Dioklecijana (284-305), velikog progonitelja pristalica, tada nepriznate, hrišćanske vjere.

 

Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i verovanja, pa i magijskih radnji.

 

Glavni običaji su: pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem i kupanje na rijeci.

 

Na Đurđevdan ne valja spavati, “da ne bi boljela glava”, a ako je neko spavao “onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu (8. maj)”.

 

Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo”. Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro – “da će biti plodna godina”, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša – “da će ljeto biti sušno”.