Naslovna AKTUELNO Problem nezaposlenosti se negativno odražava na stanje u porodicama

Problem nezaposlenosti se negativno odražava na stanje u porodicama

Ministri u Vladi Tuzlanskog kantona prihvatili su Analizu stanja u oblasti socijalne i dječje zaštite na području TK-a sa programom mjera. U 2018. godini Vlada je kroz budžet osigurala sredstva za realizaciju dva prava iz oblasti zaštite porodice sa djecom: pravo na osiguranje jednog obroka u vrijeme nastave u školama osnovnog obrazovanja i pomoć nezaposlenim majkama porodiljama u prehrani djeteta do 6. mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje.

 

Također, povećana su sredstva za isplatu prava na jednokratnu novčanu pomoć, što predstavlja značajno povećanje u odnosu na prethodne godine, ali je i dalje nedovoljan iznos kako bi se u potpunosti realizovalo pravo. Značajan dio prava koja se ostvaruju po osnovu Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Tuzlanskog kantona realiziran je u potpunosti.

 

Zbog neadekvatnog penzionog sistema i Zakona o PIO, uslijed kojeg su penzije svedene na minimum, penzioneri su jedna od najugroženijih kategorija stanovništva jer je najniža penzija u 2018. godini iznosila 348,00 KM. Procesa transformacije JU „Dom za djecu bez roditeljskog staranja“ Tuzla nije u uslugu “Mali porodični dom“ nije okončan zbog nedostatka prostora nedovoljnih finansijskih sredstava.

 

Za „Mali porodični dom“ obezbijeđeno je 100.000,00 KM, te nedostaje još oko 200.000,00 KM. Za izgradnju Centra za autizam Vlada Tuzlanskog kantona zajedno sa općinama je obezbijedila 381.000,00 KM i u toku je iznalaženje nedostajućih 169.000,00 KM, a potrebno je okončati i aktivnosti na iznalaženju partnerske organizacije za realizaciju ovog projekta.

 

Kako se navodi u zaključcima Analize problem nezaposlenosti se negativno odražava na stanje u porodicama jer dovodi do socijalne isključenosti i siromaštva građana, što proizvodi dodatne pritiske u oblasti socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja iz razloga što porodice nisu u stanju odgovoriti svojim funkcijama niti obezbijediti minimum socijalne sigurnosti svojim članovima.

 

Socijalna politika je u zajedničkoj nadležnosti FBiH i kantona, ali je njeno provođenje u isključivoj nadležnosti kantona. Ovakav pristup ne osigurava ravnopravnost građana u ostvarivanja prava jer kantoni različito postupaju po ovom pitanju, a čime se krše i međunarodni dokumenti iz ove oblasti.