Godinu dana nakon uhićenja policijskih službenika osumnjičenih za povezanost s trgovinom ljudima i seksualnim iskorištavanjem maloljetnica, stigla je prva presuda. Nedim Avdić, koji je priznao krivnju, osuđen je na godinu dana zatvora. Istovremeno, protiv ostalih jedanaest optuženih postupak se nastavlja, dok su policijskim službenicima, prema dostupnim informacijama, izrečene disciplinske mjere smanjenja plaće od 30 posto. Kakvu poruku ovakav slučaj šalje žrtvama i javnosti, pitala je Maja Nikolić.
Godinu dana zatvora. Toliko je Kantonalni sud u Tuzli izrekao Nedimu Avdiću nakon što je priznao da je od sredine 2024. do srpnja 2025. godine koristio seksualne usluge dviju maloljetnih djevojčica, a koje su bile i štićenice Doma za djecu bez roditeljskog staranja. Nakon izricanja presude ukinut mu je pritvor i pušten je na slobodu. Ova presuda otvorila je pitanje razmjernosti kazne, ali i odgovornosti institucija u slučaju koji je duboko uznemirio javnost. Trenutačno je predmet za ostalih 11 optuženih u najosjetljivijoj fazi.
ADISA ALIĆ, glasnogovornica Kantonalnog suda Tuzla
“Trenutno u fazi saslušanja maloljetnih oštećenih što je svakako i najosjteljivija faza. Radi se, dakle, o saslušanju, ne direktorno postavljanje pitanja nego putem suda što je vrlo osjteljivo, u odnosu na zaštitu maloljetnih žrtava u ovom krivičnom postupku. Ne možemo prejudicirati kraj, ali trajat će”.
Godinu dana zatvora za jedno od najtežih kaznenih djela u kojem su žrtve maloljetnice, nije samo pitanje visine kazne. To je pitanje povjerenja u pravosuđe i poruke koja se šalje potencijalnim počiniteljima.
ZLATKO LEDIĆ, analitičar i urednik „Radion Podcasta“
„Jedina emocija koja bi bila prisutna kod svakog od nas, vjerujem i većine građana, jeste ogorčenost i ljutnja. Zbog toga što, ako nema pravde za djecu, jer znamo svi da su djeca bila predmet brutalnog seksualnog iskorištavanja, onda postavljamo pitanje uopće funkcionalnosti ovog društva.“
Pitanja se ne odnose samo na kaznu jednom optuženom. U fokusu je i činjenica da su među osobama obuhvaćenim postupkom policijski službenici, ljudi koji bi nas trebali štititi građane, a posebno najranjivije. Javnost i dalje nema cjelovitu sliku o tome hoće li istraga biti proširena, tko je sve mogao biti uključen i hoće li biti novih uhićenja, koja su ranije najavljivana.
ZLATKO LEDIĆ, analitičar i urednik „Radion Podcasta“
“Kakvu mi u biti poruku šaljemo? Mi znači šaljemo poruku o takozvanoj nekažnjivost. Izbjegavamo totalno principe generalne pšrevencije. Oni ljudi koji počine tako gnusna djela, a pri tome ne budu procesuirani, ne budu poslani na dugogodišnju robiju jednostavno šalju signal da takvo ponašanje može biti dopušteno ukoliko imate adekvatnu političku zaštitu.”
Posebno ogorčenje izazvale su disciplinske mjere prema policijskim službenicima. Prema dostupnim informacijama, kažnjeni su smanjenjem plaće od 30 posto. Za kritičare, takva mjera otvara ozbiljno pitanje institucionalne odgovornosti.
OMER BERBIĆ, vijećnik u Gradskom vijeću Grada Tuzle
„Ja ne mogu da vjerujem da se našlo svrsishodno da ljudima koji su optuženi za tako gnusno djelo, da im se samo smanji plata. Dakle, to se nije smjelo desiti. Ljudi su morali biti odstranjeni i otpušteni bez ikakvih primanja dok se ne okonča ovaj slučaj. Ovdje se prvo mora vratiti odgovornost kod političara, izabranih od naroda, da predstavljaju taj narod, a onda od svih ostalih dole u lancu odgovornosti.”
No, odgovornost ne završava u policijskim strukturama. Otvara se i pitanje političke odgovornosti, postupanja nadležnih ministarstava i odnosa institucija prema javnosti.
OMER BERBIĆ, vijećnik u Gradskom vijeću Grada Tuzle
“Dakle, mi imamo dva ministarstva koja su uključena u ovu priču, u kompletan proces. Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo za rad i socijalnu politiku. Međutim, ne samo da nemamo nikakve odgovornosti u smislu ostavki nego nisam siguran da itko od njih smije doći i dati izjavu na ovu temu.”
Za Miru Vilušić, aktivisticu koja godinama upozorava na nasilje nad ženama i djecom, disciplinska mjera od 30 posto manje plaće nije tek administrativno pitanje. Ona je, smatra, pokazatelj odnosa društva prema žrtvama i granica koje institucije moraju jasno postaviti.
MIRA VILUŠIĆ, aktivistica za prava žena i djevojčica
“Znači, 30 posto od plaće košta, da tako kažem sad košta, podvođenje maloljetnica i sirotišta, znači iz te marginalizirane grupe djece.Slaganje sa takvim postupcima govori da smo mi jedna moralno zakržljala sredina. Da se o tome šuti. Jedino vi novinari postavljate ta pitanja. Naša vlast o tome šuti.”
Dok se sudski postupak odvija u najosjetljivoj fazi saslušanja maloljetnih žrtava, zaštita njihove privatnosti mora ostati prioritet. Ali zaštita djece ne može biti razlog da se javnosti uskrate sve informacije o institucionalnim postupcima, odgovornosti i napretku istrage. Novinari, koji prate slučaj, upozoravaju da su do informacija o njegovu tijeku dolazili teško, a da je javnost za presudu Nedimu Avdiću saznala deset minuta prije početka ročišta, a da ne govorimo da su novinari trpjeli i pritiske.
ANISA MAHMUTOVIĆ, novinarka
“Moram vam reći da članovi porodica optuženih svakodnevno vise na mojim društvenim mrežama. Tako da ako dolazite iz lokalne zajednice u kojoj ima povezanih lica s ovim predmetom, to svakako nije prijatno, nije ugodno. Bilo je tu zanimljivih poruka, prijetećih koje su ujključivale da se ne vraćam sama iz Sarajeva i slično. Te poruke su predane Tužilaštvu TK i ja sam mirna.”
Godinu dana zatvora za priznato seksualno iskorištavanje maloljetnica, disciplinsko kažnjavanje policijskih službenika smanjenjem plaće i potpuni izostanak vidljive političke odgovornosti, epilog je koji teško može umiriti javnost. Još je poraznije što se u cijeloj priči najmanje čuje glas institucija koje bi morale ponuditi odgovore i preuzeti odgovornost. Dok se od žrtava očekuje da prođu kroz traumatičan sudski postupak, društvo im duguje mnogo više od deklarativne zaštite. Duguje im pravdu, a javnosti odgovornost. Jer kada zakažu oni koji su plaćeni i zaduženi da štite djecu, ne urušava se samo povjerenje u institucije, urušava se i povjerenje u društvo koje bi toj djeci trebalo biti sigurno mjesto.
