Posljednji slučaj fizičkog zlostavljanja izazvao je burne reakcije i izvan naše zemlje, pa se postavlja pitanje šta treba da se desi da nadležni konačno adekvatno reaguju i zaštite radnike? Neisplaćivanje plate, neplaćanje prekovremenih sati, otkazi u slučaju trudnoće, ucjene, mobing, nezakoniti zahtjevi poslodavaca, sve je ovo realnost radnika u Bosni i Hercegovini.
Radi i dnevne i noćne smjene. Plaću ne smije tražiti, jer, kažu, budi sretan što imaš posao. Ukoliko se požali zbog prekovremenog rada, može čak i biti ucijenjen, trpiti psihičko zlostavljanje ili čuti onu famoznu rečenicu: „Ako ima bolje idi“. Često iako ostane i bez zarađenog novca, gubi i vrijeme i dostojanstvo. Zvuči poznato? Da, zvuči mnogima koji se zbog straha i dalje ustručavaju tražiti pomoć i javno progovoriti.
Da su prava radnika samo na papiru jednoglasni su i građani koje smo sreli na ulicama. Ukoliko mu je narušeno bilo kakvo pravo, radnik se može javiti Radničkom pokretu, gdje će dobiti čak i pravnu pomoć, ombudsmanima, sudovima, inspekcijama, ali i Savezu samostalnih sindikata, iz kojeg navode da će slučaj u Jablanici pokrenuti mnoga pitanja.
„Ovo je jedan početak onoga što ćemo dobijati u narednom periodu kada će se zahvaljujući ovoj našoj kolegici, nažalost zbog onog što joj se desilo, i drugi odlučiti da izađu i javno kažu sa čime se sve suočavaju na radnim mjestima.“ ističe Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Izmjene zakonskih regulativa su put ka rješenju radničkih problema. Radnička prava su ljudska prava i njihovo nepoštivanje podstiče nejednakost u društvu, , lošiji položaj, izloženost eksploataciji, upozoravaju iz sindikata. Hoće li nadležni konačno adekvatno stati u zaštitu svakog radnika, ili ćemo nastaviti brojati one koji ta prava traže u drugim zemljama?
