Naslovna AKTUELNO U predizborno vrijeme u BiH portali niču kao gljive poslije kiše

U predizborno vrijeme u BiH portali niču kao gljive poslije kiše

Jedna od najčešćih fraza koja se koristi kada se želi naglasiti bavljenje politikom jeste da ukoliko se vi ne bavite politikom, ona će se baviti vama. Istina jeste da je politika ušla u sve pore bosanskohercegovačkog društva, a njen utjecaj se itekako osjeti.

 

 

„Politika je sastavni dio čovjeka kao racionalnog bića. Politika u smislu upravljanja i organizovanja života. Ovo danas je samo politikanstvo i ono je prisutno onoliko koliko mu mi kao obični građani dozvolimo. Na žalost, veliki broj građana je uključen u politiku, ali iz pogrešnih razloga, da riješe neke svoje egzistencijalne probleme jer to je danas jedini način“, smatra sociologinja Smiljana Vovna.

 

 

2.37 miliona razloga

 

 

Prema Digital Global izvještaju iz januara 2020. godine 2.37 miliona stanovnika Bosne i Hercegovine koristi internet, što čini 72 posto ukupnog broja stanovnika. Kada su u pitanju društvene mreže broj korisnika je, razumljivo, manji. 1.7 miliona koristi neku od društvenih mreža što je 52 posto od ukupnog broja stanovnika. Ovih podataka su itekako postale svjesne i političke stranke koje se, naročito zbog pandemije, okreću u svom djelovanju internetu i društvenim mrežama.

 

 

Zbog toga je sve češće moguće naići na internet portale i pogotovo Facebook stranice, skoro po pravilu anonimne, koji glolificiraju određenu političku stranku, istovremeno napadajući i blateći njene političke protivnike. Vjerovatno su mnogi naišli na ovakve portale ili stranice. Sponzorirana Facebook objava koja negativno govori o nekom političaru sa portala za kojeg prvi put čujete? Cilj je doći, u ovo digitalno doba do svakog građanina. Lokalni ili opći izbori su vremena kada se takvi portali i stranice pojavljuju, da bi nakon toga minimizirali svoj rad ili prešli u fazu mirovanja. Do narednih izbora.

 

 

Jedan od pokazatelja prisustva ovakvog djelovanja jeste i projekat borbe protiv dezinformacija vezanih uz preizborno medijsko izvještavanje kojeg realizira platforma za provjeru i istinitost informacija i činjenica Raskrinkavanje.ba.

 

 

„Do skoro je to bilo na naručenim političkim emisijama i plaćenim oglasima, ali sada je praksa da se preko društvenih mreža ulazi u domove birača tokom 24 sata dnevno. Govoriti o moralu u ovakvom predstavljanju je gotovo pa i nemoguće. O tome mogu raspravljati samo korisnici društvenih mreža gdje više od polovine onih koji komentarišu su botovi političkih stranaka koji su plaćeni za taj posao i tačno znaju koga, kada i gdje treba ocrnuti“, govori Vovna.

 

 

Sa ovakvim djelovanjem određenih političkih stranaka upoznat je i dr. sc. Enes Osmančević, profesor na odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta u Tuzli. On ističe da su takve stvari krajnje nemoralne i u službi su političke propagande, manipulacije, varanja birača, i u konačnici – političke korupcije.

 

 

„To spada u red političkog kriminala, koji je najteži oblik kriminala, a koji je, na našu žalost, široko rasporstranjen u BiH. I, ne samo da je rasprostranjen, već je potpuno i nesankcioniran. Tome pogoduje politička neprosvjećenost i nizak stupanj političke kulture, te potpuna inertnost i otuđenost narodnih zastupnika u zakonodavnim organima na različitim nivoima. Umjesto da donesu zakone koji bi sankcionirali politički kriminal, većina zastupnika strančari i zastranjuje, odnosno politikantski učestvuje u njemu, svjesno ili nesvjesno – svojim radom, ili svojim neradom“ kaže Osmančević.

 

 

Kako se zaštititi?

 

 

Moral odavno ne stanuje u političkim strankama, kazat će naši sagovornici, pa ne treba da iznenađuje zloupotreba interneta i društvenim mreža u izborne svrhe. Internet je isuviše moćno oružje tako da ga se političke stranke neće odreći.

 

 

„Ovo ne može i ne smije biti opravdanje, ali politika nas je naučila da se neće birati sredstva da se vlast osvoji ili zadrži. Ni porodice političkih lidera nisu pošteđene blaćenja i ‘ubacivanja’ u afere koje često nisu istinite. Na žalost, mjesec dana kampanje nam otkriva da nema nevinih u politici nego da svi o svima sve znaju i to koriste u ovom periodu“, ističe Vovna.

 

 

Naravno da cilj ne opravdava sredstvo, govori Osmančević. „Ali, ako imate siromašno, prestrašeno i politički neprosvjećeno stanovništvo i odnarođenu vlast koja je prebogata i pretplaćena, ako imate stranačke tajkune koji su vlasnici dobara, kapitala i resursa, onda je sasvim jasno zašto je borba za vlast tako žestoka, nemilosrdna i beskrupulozna“, ističe on.

 

 

Pitanje koje se postavlja jeste na koji način zaštiti građane od ovakvog djelovanja političkih stranaka. Obrazovanjem, edukacijom ili zakonskim rješenjima?

 

 

„Građani treba sami da se zaštite i ne čitaju i ne  učestvuju u komentarima koji se odnose na političke partije. Trebaju na samom početku znati da će, ako iznesu svoj komentar koji ne ide u prilog botova, zaštitnika političkih partija, biti napadnuti, ismijani ili čak okrivljeni za nešto s čim nemaju nikakve veze. Ja lično ne bih puno važnosti i očekivanja davala zakonskim rješenjima i kaznama, jer iskustvo nas uči da je to sve sporo i često neadekvatna satisfakcija za oštečene“, kaže Vovna.

 

 

Teško je zaštititi nekoga od nečega, ističe Osmančević, ako taj neko ne vidi problem, ne vidi opasnost i ne vidi kriminal u nekom djelovanju i činjenju.

 

 

„Problem je još veći, ako taj neko sudjeluje u svemu tome i od toga profitira, a takvih je na žalost mnogo. Umjesto da se bori protiv tlačitelja i kriminalaca, on ih nastoji umilostiviti, dodvoriti im se, pokazati poslušnost, nadajući se da će i on ostvariti neku korist za sebe. Makar neku sitnu, trenutačnu. O tome govori i kupovina glasova za izbore, koja je neka vrsta javne tajne. Svi to znaju, svi vide, ali niko ne prijavljuje, niko ne osuđuje i niko se ne bori protiv toga. To govori o moralnom posrnuću kolektiva“, govori Osmačević.

 

 

Ovakvo djelovanje političkih stranaka se treba zaustaviti, jer ne vodi ni u šta dobro.

 

 

„Ali, ko će to uraditi, kad birači već desetljećima glasaju za ovakve ljude u vlasti, bez obzira što ima i pokradenih  glasova, ali ipak većinski glasaju. Gdje su te ideje, gdje su ti glasovi promjene? Davno je rečeno: ‘Kad ideje ovladaju masama one postaju pokretačka snaga društva’. Gdje su te ideje koje će trgnuti ljude iz letargije, beznađa i očaja?“, pita se Osmančević.

 

 

 

(Izvor: Al Jazeera)