Praznik rada obilježava se 1. maja, od 1886. godine kao sjećanje na velike radničke proteste u Chicagu. Generalno, 19. stoljeće obilježilo je mukotrpno iskorištavanje i nezahvalan položaj radničke klase.
Međutim, postavlja se pitanje u kojoj se mjeri sada, 136 godina kasnije, promijenio položaj radnika – i da li je to promjena na bolje ili gore?
Danas status radničke klase u BiH opisuje besparica, strah da li će plata idućeg mjeseca biti na vrijeme, da li će plate uopće i biti te zabrinutost da li će dobiti eventualno produženje ugovora o radu na određeno vrijeme.
Nisu rijetka pojava ni protesti raznih vrsta djelatnosti čija borba za bolji materijalni i pravni položaj godinama traje.
Predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BIH Mersiha Beširović kaže da radnici ovaj Prvi maj dočekuju u jednoj specifičnoj situaciji. Prema njenim riječima, jaz između radnika u javnom i privatnom sektoru se smanjio, ali na jedan pogrešan način – u oba slučaja jako je teško preživjeti sa njihovom mjesečnom platom.
“Prethodnih godina smo imali situaciju da su prava radnika u privatnom i prava radnika u javnom sektoru bila dosta različita. Ovaj Prvi maj dočekujemo u jednoj specifičnoj situaciji a to je, da je za sve radnike, osim ako nisu zastupnici u parlamentu, jako teško preživjeti sa ovom platom”, kaže Beširović.
Revolucija ili izbori
Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti se godinama zalagao da se smanji jaz između radnika u javnom i privatnom sektoru – taj jaz se sada smanjio ali u pogrešnom pravcu.
“Umjesto da se primanja radnika u privatnom sektoru povećaju, sada imamo situaciju, s obzirom na drastičan porast cijena hrane i energenata, da je vrlo teško preživjeti čak i kada radite javnom sektoru. To je ono što bih izdvojila kao najveći problem ovog Prvog maja”, tvrdi Beširović.
Sindikat je prethodne godine napravio značajne iskorake po pitanju prava radnika, međutim to još uvijek nije na zadovljavajućem niovu. Beširović insistira na tome da svi radnici na teritoriji cijele BiH moraju imaju jednaka prava. Također, jedan u nizu od problema sa kojima se suočava radnička klasa u BiH jeste rad nedjeljom. Blizu deset općina u BiH je donijelo odluku o neradnoj nedjelji i Beširović kaže da se tu radi o hrabrosti općinskih načelnika da se bave tim pitanjem.
Ekonomski položaj radnika u BiH je dosta lošiji nego što je bio prethodnih godina. Nominalno, plate jesu uvećane, ali imamo situaciju u kojoj su cijene uvećane za nekoliko puta. U tom smislu, radnici u BiH su siromašniji.
“Glad za profitom u BiH je više izražen više nego bilo gdje drugo u svijetu i ovdje se radnici posmatraju kao sredstvo ili insturment kojim se ostvaruje taj profil, a ne kao živi ljudi koji imaju svoje potrebe kao i svi”, rekao je predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović.
