Naslovna AKTUELNO Zrak u Lukavcu i danas prekomjerno zagađen

Zrak u Lukavcu i danas prekomjerno zagađen


Lukavac je zagađen i i ljeti, i zimi, ali se ništa ne događa – proglasi se uzbuna, a djeca idu u školu, saobraćaj teče, tvornice i dalje dime.

 

Prema izvještaju Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okolice TK, i danas su stanovnici Lukavca udisali prekomjerno zagađen zrak. Posebno zabrinjava visoka koncentracija suspendovanih čestica PM 2.5 koja je danas u 10.00 sati iznosila 85.1 mikrogram µg/m³. Koncentracija ovih čestica računa se na godišnjem nivou i ne smije prelaziti 25 µg/m³. Lukavčani su do septembra mjeseca u ovoj godini u prosjeku udisali 42,36 µg/m³.

 

Lokalne vlasti u Lukavcu svjesne su činjenice da je, u često puta spomenutom GIKIL-u, najmanje 1.000 radnika čije obitelji žive od koksare i koja nema ništa protiv kompanije. „Pomnožite to sa četiri i dobit ćete pola biračke populacije koja glasa i oni će biti za to da GIKIL radi – nema veze zagađenje, nego ima da fabrika radi. S druge strane imate ljude koji su okolinski odgovorni i koje to guši i njih je jednak broj. I imate ostale koji su indiferentni.

 

 

Moramo nastojati da se emisije gasova svedu na dozvoljene, uspostaviti čvrstu kontrolu, a u trenutku ispada tehnološkog procesa kazniti one koji neodgovorno vode procese. Ako tako nastave, dobit će i fakturu – sve po principu ‘zagađivač plaća’“, najavljuje Delić.

 

„Ti dimnjaci koje gledamo i čiji dim udišemo vezani su za prošlost, sadašnjost i budućnost ovoga grada. A ovo što trpimo je zbog neke svijesti i poimanja da će se stvari popraviti, jer u Evropi vidimo da se može imati industrija, rast i razvoj, radna mjesta, a da nije nužno živjeti u ovakvim uslovima“, govori Delić.

 

Kad govori o dimnjacima i tvornicama, a na konstataciju kako se oni brane da poštuju pravila, propise i norme, odgovara kako to „apsolutno nije tačno“. Po njemu, „razlike između tri fabrike su drastične“.

 

„Fabrika cementa je u vlasništvu jedne austrijske korporacije i tamo je gotovo sve kako bi trebalo biti. Nije najbolje, ali bili bismo vrlo zadovoljni kad bi druge dvije bile blizu njih. Tad bi 80 posto naših problema bilo riješeno. Kad je u pitanju Sisecam Soda, dosta se napravilo i još puno posla ima. A u koksari GIKIL je haos.

 

To je fabrika koja se potpuno neodgovorno vodi, jer nije samo ugrožena okolina nego i sam tehnološki proces. S druge strane, to je firma koja zapošljava 1.000 ljudi, ona je ekonomski vrlo značajna, ali godinu dana radi bez okolinske dozvole, dakle radi ilegalno. Ako bismo primijenili pravo, GIKIL već ne bi trebao raditi“, upozorava Delić.

 

Iz kompanije GIKIL, punim imenom Global Ispat Koksna Industrija Lukavac, odgovaraju kako „procedura obnavljanja okolinske dozvole ima svoj tok i te se aktivnosti odvijaju po svojoj proceduri“. Kažu i da provode aktivnosti na „otklanjanju nedostataka koji bi mogli uticati na povećane emisije štetnih gasova“.

„Sve zakonske norme još nisu zadovoljene, ali vremenom je za očekivati nastavak investiranja u okolinske projekte, što je direktno uslovljeno pozicioniranjem na tržištu proizvodnje koksa i ostalih GIKIL-ovih proizvoda i to na međunarodnom tržištu, a što nam u ovom momentu ide na ruku“, poručuje Jasmin Imširović, menadžer za okoliš i upravljanje kvalitetom u GIKIL-u.

 

Iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona navode kako “vodeći uzroci oboljevanja stanovnika Općine Lukavac, ali i stanovnika Tuzlanskog kantona pripadaju grupi akutnih i hroničnih respiratornih oboljenja, te kardiovaskularnih oboljenja, dok su vodeći uzroci smrti takođe iz grupe kardiovaskularnih oboljenja (moždani udar, kardiomiopatije, akutni infarkt), te iz grupe malignih oboljenja (karcinom pluća)”.

 

“Literaturno je iskazana moguća povezanost uzročnosti oboljevanja i smrti sa dugotrajnom izloženošću aerozagađenju. Međutim, tačni podaci o povezanosti oboljevanja i smrtnosti sa aerozagađaenjem mogu se dobiti samo populacionim istraživanjima”, tvrde.

Dodaju i kako su, ako se govori o ugroženosti grupa stanovništva, “zagađenosti ambijentalnog zraka izloženi su svi”, no posebno su ugrožene starije osobe, djeca te kronični bolesnici.

 

 

Odbacuje tvrdnje da su krivi za nedavno proglašeno stanje uzbune. Priču usmjerava na privatne kotlovnice čije aktiviranje, kako navodi, „za posljedicu ima najveći negativni uticaj na zagađenje zraka, a koji se još više odražava zbog temperaturnih inverzija u ovo vrijeme, tako da je proglašenje ‘epizode uzbune’ itekako vezano za početak grijanja okolnih naselja općine Lukavac“.

 

 

„Ne želimo ovdje prebacivati optužbe na korisnike privatnih kotlovnica, ali su one i u drugim gradovima problem, jer u velikom broju za gorivo koriste otpadne materijale kao što su stari željeznički pragovi, gume, plastična ambalaža, staro rabljeno ulje i drugo. Pored njih, okruženi smo i mnogim drugim zagađivačima, ne isključujući ni industriju. Ako skoro pa isti problem imaju Lukavac, Tuzla, Sarajevo, da li to treba da znači da svi oni trebaju upirati prstom u GIKIL“, odgovara Imširović.

 

 

I on podržava izradu katastra zagađivača u Tuzlanskom kantonu, za koji smatra da je „jedini način koji će otkloniti sumnje i nedoumice javnosti“. Time će se, po njemu, „definitivno i egzaktno pokazati ko i koliko utiče na okoliš i zdravlje ljudi, pa samim tim ko i koliko treba da snosi odgovornost, uključujući i odgovornost zbog oboljelih posljedicom zagađenja okoliša“.

 

 

„Dok se to ne dogodi, u okolnostima u kojima jesmo, radimo sve što možemo da damo odgovarajući doprinos, uključujući i brojne interne i eksterne humanitarne akcije liječenja, bez obzira na uzroke bolesti“, zaključuje Imširović.