IZVOR: BHRT/Dragan Maksimović (E.D.)
Potencijal koji BiH ima u oblasti obnovljivih izvora energije je veliki, slažu se gotovo svi. Međutim, birokratija, neznanje a mnogi tvrde i korupcija, usporila je cijeli proces. Šansu mnogi vide i u konferencijama, koje okupljaju stručnjake iz ove oblasti. Jedna takva održava se u Banjaluci.
Ogroman potencijal za korištenje obnovljivih izvora energije ali cijela priča sporo napreduje, ukratko je opis stanja u ovoj oblasti u BiH. Neki će reći da je zbog korupcije, drugi zbog neznanja ali ono što dolazi u vidu naplate penala od Evropske energetske zajednice, sigurno neće mimoići BiH. U takvom okruženju prepoznat je potencijal čija bi ekspanzija mogla uslijediti u narednim godinama, a koji se ogleda u sve većem broju kompanija koji nude sve usluge iz ove oblasti – od ideje do realizacije. Jedna od njih je GREENGO iz Banjaluke, čiji direktor Milorad Burić kaže da je firma specijalizovana za izgradnju i održavanjem solarnih elektrana.
„Cilj nam je da objedinimo na jednom mjestu investitore koji žele da ulože novac, u nešto što ima perspektivu i povrat investicije. To u praksi znači da za tri do četiri godine imate povrat novca“, kaže Burić, napominjući važnost ovoga i zbog tzv. „karbonskog otiska“, koji će biti pokazatelj prilikom izvoza proizvoda koliko je obnovljiva energije učestvovala u njegovoj proizvodnji.
Dvije milijarde investicija
Na ova i ostala pitanja pokušava odgovoriti konferencija „Solar Balkan Summit“, koja se održava u Banjaluci, a koja je okupila nekoliko stotina učesnika. Brojke na papiru izgledaju obećavajuće ali se postavlja pitanje stvarnog stanja na terenu i realizacije svih tih projekata.
Ministar energetike u vladi RS Petar Đokić, rekao je prije nekoliko mjeseci da resorno ministarstvo ima ugovorene projekte iz oblasti obnovljivih izvora energije u iznosu od dvije milijarde evra. Interes kaže postoji za čak dvije hiljade megavata solarnih elektrana.
„RS u svojoj strukturi dominatno ima energiju koja nastaje iz fosilnih goriva. Ona čini oko 60 odsto ukupo prizvedene energije. Ali imajući u vidu važnost obnovljivih izvora energije, uvjeren sam da će energetska slika u narednim godinama biti znatno izmjenjena“, kaže Đokić.
Međunarodnim ugovorima na koje se BiH obavezala, dekarbonizacija je obavezna do 2050. godine. Za tri godine je planirano uvođenje sistema određivanja cijena i trgovine CO2, što bi moglo skupo da košta sve one koji i dalje budu koristili uglja kao osnovni izvor energije. Ipak, penali koji se eventualno budu plaćali Evropskoj energetskoj zajednicu za emisiju CO2 iznad dozvoljenih vrijednosti, već sada ne muči regulatore u BiH. Kako je ranije rekla član Regulatorne komisije za energiju Sanela Pokrajčić, postoji plan za takav scenario.
„Već se sada gleda da ti penali, koje biste eventualno platili, ne bismo ih plaćali vani nego bismo stvarali određene fondove i iz tih fondova gradili obnovljive izvore energije“.
Različita regulacija istog tržišta
Za razliku od RS u kojoj je zaživjelo tržište tzv. prozjumera odnosno istovremeno proizvodnja i potrošnja električne energije, u Federaciji taj posao ide malo sporije, kada je riječ o zakonskom uređenju. Zamjenik ministra energetike Federacije Halko Balavac, kaže da su tri zakona iz ove oblasti upućena u parlamentarnu proceduru.
„Očekujem u prvom kvartalu usvajanje zakona, nakon toga izradu uredbi koje definišu dalje ovu oblast i na taj način otvoriti tržište za građanstvo. To je u suštini demokratizacija energetskog sektora“, kaže Balavac.
Proizvodnja električne energije uz slanje viškova u elektrodistributivnu mrežu ne ide baš najbolje ni u RS, gdje postoji zakonska regulativa. U prevazilaženju prvog talasa, u Elektroprivredi RS su imali ambicioznu ideju o subvenciji 50 hiljada domaćinstava za ugradnju solarnih panela. Za sada se prijavilo tek nekoliko hiljada domaćinstava. Urednik poslovnog portala Capital Siniša Vukelić, kaže da je proizvodnja električne energije u BiH bazirana na uglju, a nema naznaka da će se od toga uskoro odustati.
„Posljednji potez koji je uradila Elektroprivreda RS kada je riječ o subvenciji solarnih elekrana, nije baš naišla na neki masovni odziv. Oni moraju pronaći razlog zbog čega je to tako. Jedan od razloga može biti i niska cijena električne energije i da je predug period otplate solarnih panela“, kaže Vukelić.
Nek traje dok traje
Ni konferencija u Banjaluci o solarnoj energiji ne unosi optimizam da će se u ovaj posao krenuti ozbiljnije. A i zašto bi, pita se Damir Miljević iz Centra za energetsku i održivu tranziciju REKOM, kada postojeće stanje odgovara svima.
„BiH ima možda najbolje uslove kada je riječ o korištenju vode sunca i vjetra. Umjesto da iskoristite to kao razvojnu šansu vi kažete, mi ćemo nastaviti sa ugljem pa dok traje traje“, kaže Miljević.
Od tri vjetroelektrane u BiH, samo je jedna u državnom vlasništvu, Podveležje kod Mostara. Druge dvije, Mesihovina i Jelovača kod Tomislavgrada su u privatnom vlasništvu. Što se tiče solarnih elektrana, zanimljiv je primjer iz Trebinja, gdje je mađarska kompanija postala vlasnik 70 odsto dionica preduzeća „Solarne elektrane Trebinje1“. Vrijednost je 50 miliona evra ali je koncesija prvo bila dodijeljena Elektroprivredi RS-a kao kupcu s pravom preče kupovine zbog javnog interesa, nakon čega se postavlja pitanje namjere izgradnje od strane domaćih javnih kompanija.
