Naslovna AKTUELNO Bh. građani putuju i u doba pandemije koronavirusa

Bh. građani putuju i u doba pandemije koronavirusa

Pandemija koronavirusa glavna je svjetska tema, ona nam uređuje život. U Švedskoj se korona tretira kao i pojava svakog drugog virusa, nema zabrana i ograničenja, najmanje karantina. Bh. građani putuju najviše avionima u rodnu BiH da bi obišli rodbinu ili uradili neki posao. Kako izgleda trodnevno putovanje Wizz Air-om Malmö – Tuzla i nazad?

 

 

U BiH na kafu? Da, zašto ne! Tako rezonuju bh. građani u zemljama Nordena/Sjevera, ili proširene Skandinavije: Švedska, Danska, Norveška, Finska i Island: ukupno 1.320.886 kilometara kvadratnih ili ca 12 procenata Evrope – sa 27.058.602 stanovnika (Švedska 10 miliona, Danska šest, Norveška i Finska iznad pet miliona i Island sa ca 350.000stanovnika), što čini samo ca 3,7 procenata stanovnika Evrope. Norden (čitaj Nureden) je na samom sjeveru Evrope i ove su zemlje trenutno najrazvijenije u svijetu. Ranije smo se poredili se sa Sjedinjenim Američkim Državama, danas je to proširena Skandinavija ili Norden – to je Amerika!

 

 

Bruto nacionalni prihod per capita (po glavi stanovnika) u  dolarima: Norveška 69.407 (6 u svijetu), Švedska 49.760 (15), Island 49.122 (16), Danska 48.230 (19) i Finska 42.261 (27).

 

 

Više avio-kompanija povezuje skandinavske zemlje sa svijetom

 

 

U Švedskoj je avio-saobraćaj jako razvijen, bh. građani i ostali građani iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, najviše putuju iz Malmöa, Göteborga i Stockholma, a mnogi koriste i danski aerodrom u Köpenhamnu. Wizz Air i Ryanair su avio-firme koje bh. građani najviše koriste za odlazak u BiH. Pored te dvije još postoji niz avio-firmi koje prevoze putnike iz Švedske i u Švedsku: SAS, Lufthansa, Norwegian, Finnair, Air China, KLM, Turkish Airlines, Air Canada, easyjet…

 

 

Dovoljno je ukucati momondo i vidjeti ponude svih značajnijih avio-prevoznika i linija ili izići na strane nabrojanih avio-kompanija.

 

 

Sa Wizz Air iz Malmöa za Tuzlu

 

 

Bosanci i Hercegovci u Švedskoj najviše koriste usluge mađarske avio firme Wizz Air, koja ima niske cijene letova, sa fokusom baš na centralnu i jugoistočnu Evropu. Putnik sam Wizz Aira, u subotu 06. novembra 2020. na liniji Malmö – Tuzla u 08.35 sati. Nisam čekirao kartu (nemam ni APP Wizz Aira, da blipam), koja je koštala samo 395,80 švedskih kruna, ali uslugu čekiranja na Aerodromu Malmö, plaćam firmi Aviator Airport čak 385,00 švedskih kruna, maltene koliko je koštala avio-karta! Čekamo već na početku jer kasni let iz Tuzle za Malmö zbog magle (tim istim avionom putujemo) oko dva sata. Tako je to sa niskotarifnim avio-firmama, jeftine su karte ali niz drugih stvari nije na nivou skupih firmi.

 

 

Napokon stiže Wizz Airov avion i mi se ukrcavamo, nakon što su avion napustili naši zemljeci koji su se vratili iz BiH. Polijećemo u ca 11.00 sati, uz sve pripreme i pojašnjenja stjuardesa na najljubazniji i profesionalan način. Od 180 mjesta u avionu svega je ca 60 putnika, u principu u redovima od po 3 stolice sjedi samo jedan putnik, što je dobro u doba koronavirusa. Svi putnici sve vrijeme leta moraju nositi maske za lice, stjuardese kontroliraju da li ih svi nosimo ispravno. Svi ispunjavaju formular sa osnovnim podacima za slučaj oboljenja od koronavirusa, da bi nas obavijestili. Sve je zaista podređeno putnicima i stjuardese se trude da ponude sve što imaju na raspolaganju sa dosta umjerenim cijenama s obzirom da ste u avionu. Posmatram kroz prozor dok pojašnjavaju koje sve zemlje prelijećemo, dok smo izišli iz Malmöa sunce obasjava avion, ali se ne vide predjeli i mjesta koja nadlijećemo, kasnije, veoma brzo sve se vidi i razaznaje. Ugođaj je to koji se ne zaboravlja lako. Srce zaigra kada najave da počinju pripreme za slijetanje u Tuzlu i da se putnici propisno vežu. Planine oko Tuzle se naziru, avion klizi sve niže, razaznaju se brde i dolina, polja i njive… domovina kuca u srcu! Lagano i uspješno nečujno slijetanja na bh. zemlju, i spontan aplauz svih putnika u avionu, tako to valjda rade bh. građani kad u domovinu slijeću.

 

 

Putovanje po Bosni ponosnoj

 

 

Rezervisao sam auto preko rent a car firme Intercar – Car rental, u sastavu Inter auto, gdje me sa ispisanim mojim imenom čeka uslužni i ljubazni Emir Mehmedović, daje mi ključeve gotovo nove Opel Corse i pokazuje kako auto izgleda, rezervoar je pun benzina, pri povratku ga isto tako treba napuniti. Kao garanciju za auto uplaćujem 250 eura (ili 500 KM), a za sedmicu korištenja 90 eura (170 KM), ako dođem ranije izvršiće se preračun. Svi će vam kazati da je to tako sa rent a carom u BiH, skuplji nego u zapadnim zemljama. Ali iznenađen sam dobrom uslugom i ljubaznošću Intercara!

 

 

Dan je sunčan i prelijep. Prvo me put vodi na Živinice – Banovići – Zavidovići – Žepče – Zenica – Vitez – Travnik, gdje srećem određene osobe, usput kušam travničke ćevape na Plavoj vodi.

 

 

U drugom dijelu puta idem na Donji Vakuf – Jajce – Jezero – Mrkonjić Grad – Ključ i Sanski Most, u koji stižem rodbini oko ca 22 sata. Sve u jednom danu, pola Bosne prošao i razgledao njene ljepote.

 

 

Mirišu bosanski gradovi, svaka čaršija ima svoje, ne zastajem puno jer valja Bosnu proći i kući doći. Svi mi iz skandinavskih zemalja, kad god putujemo ka BiH, pitamo se da li se vraćamo kući i gdje nam je zapravo kuća. Osjećaj je to svih koji imaju dvije domovine.

 

 

Sve u znaku lokalnih izbora

 

 

Prolazeći kroz sva mjesta Bosne ponosne primjećujem da su izlijepljenja plakatim i velikim bilbordima i fotografijama političara koji u kratkim porukama obično obećavaju brda i doline za lokalne izbore. Ima tu i dobrih strana: biće napravljen koji kilometar asfalta, otvorena koja privredna hala ili neki društveni objekt! Međutim, nije se BiH, nažalost previše promijenila nakon agresije na BiH 1992-1995. Čaršije su očišćene u strogim centrima, periferije pune smeća, što posebno bode oči. Sanski Most u pravom predizbornom ruhu: sve je puno plakata i nekog svečaanog ruha. U podne, ponedjeljak 09. novembar, kod Malog park Ana Zdeni, poredani stolovi okićeni zastavama i propagandnim materijalom SDA, koja uz muziku dijeli poklone i promoviše stranku, koja je ovdje vladajuća. Iz oporbenih stranaka mi kažu da će SDA ove godine izgubiti i u Sanskom Mostu, pominjući brojne afere koji prate SDA u Sanskom Mostu.

 

 

Građani kukaju, općinu je u nekoliko godina napustilo ca 8.000 žitelja, mladi odlaze ne čekajući ni da završe srednju školu: Njemačka je Eldorado. Nema radnika za domaće potrebe ni za lijeka, a ako već tražite pomoć u Domu zdravlja, teško stanje, redovi, oprez zbog korone, kažu sve lijekove, pa i injekcije, dobijete recept i idete u apoteke da sami kupite! Rahmetli general Mehmed Alagić bi se u mezaru prevrnuo kada bi vidio da je njegov san o sto hiljada stanovnika u Sanskom Mostu bio samo ”sanak pusti”, jer čaršija je poluprazna, zatvaraju se mnogi lokali, narod se bori da preživi. Kao neka mjesna zajednica.

 

 

Nema ni ”dijasporaca”, svako se o sebi zabavio u pandemiji korone. Veoma mali broj glasača poštom iz inozemstva se prijavio ne samo za glasanje u Sanskom Mostu, već u cijeloj BiH, jer dijaspora je, zbog kompliciranog načina prijavljivanja za svake izbore, jednostavno nestala i ne glasa, kao da nikada nije ni postojala. Ima tu i nezainteresiranosti dijaspore za BiH. Slovo Daytona se ni tu ne provodi.

 

 

Povratak ”kući” u Švedsku

 

 

Odlučujem se za drugu trasu na povratku autom: Sanski Most – Prijedor – Banjua Luka – Laktaši – Prnjavor – Doboj – Tuzla – Živinice (Tuzla aerodrom). Let iz Tuzle za Malmö je u utorak, 10. novembra u 06.35 sati – moram radi sigurnosti krenuti najkasnije 09. novembra u 22.30 sati, da bih dva sata prije leta vratio auto rent a caru i izvršio čekiranje leta.

 

 

Uglavnom sve avio-firme za letove iz BiH imaju polijetanja koja su jako ”teška”, odnosno u nevrijeme, cijelu noć morate putovati da biste došli na let! Čista diskriminacija razvijenih prema nerazvijenim. Dobro je da postoji kombi koji prevozi putnike u svim navedenim mjestima koje sam nabrojao, za one koji ne putuju autom.

 

 

Veče je lijepo, vedro, nije hladno, sipi, ali nema magle, koje se plašim, jer ako aerodrom Tuzla u Živinicama – Dubrave Gornje, bude u magli, avion neće krenuti dok se ne razmagli! Ova trasa puta je jako dobra, idete autoputom Banjaluka – Klašnice i Laktaši – Prnjavor – Doboj, što je ca sto kilometara, te svako pametan mora odati priznanje onome ko je napravio autoput. Najteža trasa je upravo Doboj – Tuzla, preko Gračanice, gdje se faktički sve vrijeme vozi kroz naseljena mjesta i ograničenja brzine su stalna: 30 – 80 kilometara na sat, zavisi od uslova puta. Imam GPS i on se dobro nosi sa ovim krajevima, ali moram znati i iskustveno kamo sam naumio.

 

 

Razdaljina Sanski Most – Tuzla je ca 280 kilometara. Stižem za ca četiri i pol sata vožnje, na odredištu sam u 03 sata. Stalna teškoća je da Aerodrom Tuzla u Živinicama – Dubrave Gornje, nema adresu koju možete ukucati! Što je još gore putokazi za aerodrom nedostaju ili su teško uočljivi, a kad ste u Dubravama Gornjim uopšte ih nema! Svaki put zalutam već kad sam došao u Dubrave Gornje, ovaj put sam lutao 20-tak minuta dok nisam našao firmu, koliko sam vidio Rudnik, sa parkiralištem i čuvarskom kućicom, probudio čuvara koji mi je pokušao pojasniti kako do aerodroma. Ništa od tih slijepih uputa, ustavim prvo auto koji mi je dolazio ususret, objasnim ljubaznom momku da sam zalutao, on shvati i kaže da vozim za njim, dovede me do aerodroma nakon novih 15-ak minuta vožnje, i odbija ponudu da mu platim za uslugu. ”Naši smo!”

 

 

Tuzla – Malmö

 

 

Stižem da vratim auto u ca 04.30 sati mladiću iz Intercara, koji je po dogovoru došao u 05.00 sati.

 

 

Svi nose maske u aerodromskoj zgradi, koja je tijesna ali sređana, čista i lijepa, osoblje ljubazno. Nakon toga plaćam obveznu aerodromsku taksu 4 KM, a onda čekiranje, ovaj put imam na pisač izvučenu papirnu avio-kartu, provjere prtljaga i prolazak stvari kroz rentgen i nadzorne kamere. Veoma dobre informacije dok se čeka na let, ovaj put sve ide po planu, nema magle i divno tuzlansko jutro: krećemo u bocu po planu u 06.30 sati.

 

 

Wizz Air-ov avion popunjen do posljednjeg mjesta, ca 180 putnika, u 30 redova sa po šest sjedišta (na sredini prolaz). Tri stjuardese i jedan stjuard rade svoj posao odlično, ljubazni i sve pojašnjavaju. Zamjerka se jedino može uputiti što je na letu toliki broj putnika u pandemiji koronavirusa. Ovaj put nisu nam davali nikakav formular ni da upišemo adrese ako bi se ko razbolio od koronavirusa! Svi nose maske za lice (obvezno preko nosa), sve vrijeme leta. Je li to dovoljno za zaštitu od koronavirusa- čuće se, saznaće se! Zarada i biznis ne idu ruku pod ruku sa čuvanjem zdravlja i brigom o putnicima. Pjesnik bi rekao: ”Bože mili kud sam zaš’o!”

 

 

 

(Izvor: BHRF Press)