Danas su malinari potpuno očajni i prolaze kroz najteži period prije svega zbog nepovoljnih klimatskih promjena. Odlučili su se na radikalne mjere. Masovno uništavaju ili poklanjaju maline, te prestaju sa njihovim otkupom.
“Otkupna cijena ne može zadovoljit ni berače da se plate, a kamoli da se plate sredstva za zaštitu, te rad proizvođača. Cijena je mizerna, Emir Gačević predsjednik Udruženja malinara Tuzlanskog kantona, kazao je da je otkupna cijena maline katastrofalna i da se ona kreće oko 1,3 KM.
Naglasio je da bi zadovoljavajuća cijena maline bila 2,5 KM, jer, kako kaže, proizvodnja malinare košta oko dvije KM, tako da bi zarada, pojašnjava, trebalo da bude barem pola marke.
“Sve ispod 2,5 KM je propast i malinari nikakvog računa od tog nemaju”,“Proizvodnja maline se dosta smanjuje, ne gasi se baš u potpunosti, nego se znatno smanjuju površine na nivo nekog porodičnog biznisa. Proizvodnja kupina pogotovo se smanjuje i gasi, jer ljudi nemaju nikakvog računa”.
Malinari riješenje vide u uključivanju svih relevantnih institucija, u suprotnom će doći do gašenja i gubljenja velikog broja radnih mjesta i priliva sredstava, jer malina je bila na skoro prvom mjestu po izvozu Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH apeluje na opštine da se uključe u IFAD-ov projekt finansiranja, kako bi se instalirale hladnjače na području opština.
To je projekt gdje općine učestvuju sa 30 posto sredstava, a IFAD 70 posto. Međutim, ovaj projekt prihvatile su samo 3 općine. A ovo bi prema njegovom mišljenju bilo odlično rješenje, jer malina kad se zaledi može stajati godinu, dvije ili tri dok se sačeka bolja cijena na tržištu. Međutim, ništa se ne čini po pitanju malinara, i za sada im niko ne želi pomoći.
Malinarstvu u BiH prijeti propast i mnogi proizvođači nažalost gase svoju proizvodnju.
