Jevreji danas slave Novu godinu , blagdan Roš Hašanu

Jevreji dva dana slave blagdan Roš Hašanu, ili Novu godinu po svom kalendaru. Obilježavanje počinje večeras, nakon zalaska sunca. To je i Dan trubljenja, ali i Sudnji dan na koji Jevreji polažu račune Svevišnjem.

 

 

 

U Levitskom zakoniku piše: “Reče Jahve Mojsiju: Govori Izraelcima i reci: Sedmoga mjeseca, prvog dana u mjesecu, neka vam je potpuni odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. Nikakva teška posla ne radite; u čas Jahvi paljenu žrtvu prinesite.” Aškenazi si novu godinu čestitaju riječima: “Budite odmah upisani i upečaćeni u novoj godini”. Na ovaj se blagdan ide u sinagoge.

 

 

 

Uz odgovarajuće blagoslove i molitve na ovaj se blagdan služi svečana večera. Među čestim jelima punim simbolike je hala, ili krušna pletenica s grožđicama. Običaj nalaže da se halu umoči u med. Slatko u jelima ovoga blagdana simbolizira nadu da će godina biti slatka kao med. Potom se s istom nakanom u med umače i jabuka.

 

 

 

Osim toga, na blagdanskom stolu još se nalaze mogranj i datulja. Mogranj, ili šipak, kako ga još zovemo, pun je koštica. Židovska tradicija kaže da ih je 613, koliko je Božjih zapovijedi ili micvi. Važna jela na blagdanskom meniju su riblja ili janjeća glava. Prije njihova jedenja izriče se sljedeći zaziv: “Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da budemo glava, a ne rep”.

 

 

U ključna obilježja blagdana Roš hašane ubraja se puhanje u šofar, ili ovnujski rog. Jedan od razloga puhanja u šofar jest proslava trenutka kada je Bog stvorio svijet, zbog čega ga Židovi proglašavaju svojim kraljem. Šofar ima veze i sa židovskim vjerovanjem u uskrsnuće mrtvih.

 

Odmah nakon proslave nove godine održava se poludnevni Gedalijin post, u sjećanje na pravednika Gedaliju, upravitelja pokrajine Jehude, žrtvu nepravednog gnjeva svojih sugrađana, koji su ga u šestom stoljeću p.n.e. okrivili za izdaju i babilonsku provalu. Post se od tada, tijekom već oko 2600 godina, upravo u doba dobrih novogodišnjih nada održava kao znak kajanja i opomene da je u nevolji potrebno preispitati vlastitu krivnju, umjesto brzopleto okriviti bližnjega.

Podijelite na mrežama