Lukavčanin Anes Pajo Mehić dao je svoje viđenje teme “Zašto je personalna aistencija jednako sloboda”?!
“Danima razmišljam kako da odgovorim na pitanje iz naslova. Šta da napišem, kako da pronađem riječi, kako se osjećam otkako imam personalnog asistenta.
Osjećam se slobodno u bukvalnom smislu te riječi, krenuvši od toga da lakše razmišljam, odlučujem, planiram sve i svašta bez bojazni hoću li to moći i uraditi.
Preko personalne asistencije ja osećam neku moć, a u stvari to nije moć, već vraćanje kontrole nad mojim životom, to su tako obične svakodnevne stvari i trebaju da budu svakodnevne i normalne bez toga da ja treba da osjećam da je to moć.
Za mene sloboda kada se probudim u svojoj kući, u svom krevetu i planiram svoj dan, a ne da sam osuđen na taj krevet.
Sloboda je kada kroz prozor gledam kako snijeg pada, a ja znam da me on neće spriječiti da izađem.
Sloboda je kada mi mati uđe u sobu niti iz kojeg drugog razloga nego da mi zaželi još jedno dobro jutro, pita kako sam spavao, boli li me nešto, a za sve drugo imam personalnog asistenta.
Sloboda je kada razmišljam kako ću se i šta danas obući, kakav će mi biti dan, koji su mi planovi i obaveze. Da li će to biti jedan običan dan, dan za “landaranje”, ispijanje kafa, radni dan pun obaveza ili možda jedan od depresivnijh, mrskih, lijenih dana. Da se ne lažemo, bude i takvih dana.
Personalna asistencija mi osigurava svu tu moju SLOBODU i čini je sigurnijom.
Tražiti pomoć nije sramota, to je također u mom slučaju sloboda, jer se i na to treba naviknuti, ali mi personalna asistencija omogućava da nikoga ne molim za pomoć.
Danas, gotovo niko od nas ne zna zašto želi slobodu; najčešće kažemo zbog toga da možemo “raditi što želimo”. Međutim, sloboda koja je jednostavno slobodna, bez pravila, koja je prazna od sadržaja i svrhe. Svi želimo slobodu, svi zahtjevamo slobodu za sebe i za druge, ali niko se ne usuđuje koristiti je i boriti se za svoja prava, za toliko potrebnu, a nepoznatu PERSONALNU ASISTENCIJU tj. SLOBODU.
Moju slobodu, koju mi je pružila personalna asistencija, osjećam kroz više samopouzdanja, sampoštovanja, društveno sam puno, puno, puno aktivniji, korisniji, kompetentniji sam u svakodnevnom ličnom i društvenom životu. Također, ekonomski stabilniji što je veoma bitna stavka u životu, sigurniji sam, imam manje stresa i “sekirancije” u odnosu na osobe bez personalnog asistenta.
Imao sam sreće da dobijem finansiranje za personalnog asistenta i ove godine u okviru programa Bosnian Doctors for Disabled. To znači da moj personalni asistent može da mi pomaže u svakodnevnim poslovima, kada mi je to potrebno i da mogu živjeti na način da ja odlučujem kada i gdje ću ići, kao i šta ću jesti.
U sredini u kojoj živim, poznat sam po tome da sam druželjubiv, a također, prisustvujem u javnim kulturnim dešavanjima i imam aktivan privatni život. Stoga, mogu reći da samostalni život u mom slučaju zaista funkcioniše”, napisao je Anes.
(RTV Lukavac)
