Naslovna AKTUELNO Najava: Izložba slika “Crvena bajka”

Najava: Izložba slika “Crvena bajka”

Mjesec februar u Javnoj biblioteci Lukavac će biti okončan još jednim kulturnim događajem, čije kreiranje i organizaciju potpisuju zajednički sa Umjetničkom grupom “Lucido”.

 

U četvrtak, 28. februara u 12,00 sati u izložbenom prostoru ove ustanove će biti otvorena izložba slika “Crvena bajka”, autorice Almedine Cifrić. Izložba je dio cjelodnevnog programa memorijalne manifestacije posvećene pjesniku Atifu Kujundžiću.

 

“Crvena bajka” – kao ciklus slika nije revolucionaran, iako nastao u vremenu u kojem sad živimo, u prvi mah ne teži kritici vremena i društva u cjelini. Ipak spontano ostavlja prostor da famozna vrata kritike sadašnjosti otvori konzument-posmatrač-posjetilac izložbe. Stvarnost nam nudi sivilo, tugu-žalost, mirovanje-truljenje kroz beznadežni optimizam migriranja. Mašta je besmrtna, sanjarenje je besplatno, bajke se ipak mogu kontrolisati više nego snovi pa nam nije problem stvoriti ako treba i više imaginarnih svjetova gdje ćemo crno-bijeli svijet obojiti jakim, snažnim, radosnim i zdravim životnim bojama. Bogata je slikarska paleta koju nam nudi univerzum pa samim tim i “Crvena bajka”. Namjera umjetnice je više nego humana jer je to bogatstvo palete nesebično podijelila u svrhu ljepših životnih vibracija, osjećanja, otvaranja očiju, generalno rečeno – buđenja ali i u slučaju da sve to pa i boju posmatrač doživi kao žestoku navalentnost koja izaziva nelagodu, i tada je estetski doživljaj postignut.
Kojim god pravcem krenemo dolazimo do spoznaje da je sve u ovom Almedininom likovnom ciklusu rezultat trenutnog stanja duha kako kod autorice tako i kod posmatrača.
Kad pogledam slike iz ciklusa “Crvena bajka” vidim boju kao najvažniji likovni elemenat u radu Almedine Cifrić. Ogromna energija, zvijerska-divlja, fovizam i ekspresionizam moglo bi se reći da su osnovni ali nisu jedini stilski pravci koji su zastupljeni u praktičnom dijelu rada. Ne bih da nagađam da li kao izraz svjesnog ili nesvjesnog svoje mjesto su još našli kubizam, psihodelična umjetnost pa eto i izričaj dekorativnog. Teško je reći šta više oduševljava – snaga razigranog kolorita ili energičnost slobodnog slikarskog poteza. Snažan i siguran pokret kista ostavlja odvažan trag boje koja diše slobodom čiste palete. Jednostavno rečeno velemajstorska igra u kojoj se malim nijansama prave veliki kontrasti. Do sitnog detalja razrađen i odrađen koloristički eksperiment.
“U stvari samo su želja i crvena boja u radu fovistički. Prostor slike kao realni fragment pretvoren je u irealni. Motiv se ne izdvaja od podloge i površine izvan motiva.” Bez ikakvog pretjerivanja ovo je likovna poezija koja neopterećeno, tačno, identifikuje, istorijski, slojeviti
prostor u kojem živimo. Likovna lirska priča o BiH koja se istkala kroz neku verziju modernog bosanskohercegovačkog ćilima na kojem se prepliću elementi stećka pa recimo i poruke crteža u pećinama. Zaključujemo da stećci služe kao polazna tačka za motiv.
“Motivi koji se pojavljuju i prepliću u kompoziciji slika (stećci) su predmet interesovanja u vizuelnom obliku, simboli koji su isklesani, sad su naslikani i ne šalju više istu poruku. Kamen je u slikama zamijenila boja. Slike postaju kombinacija riječi (pjesništva), kamena (stećka), prirode i duha (emocije) pretkanih u boju.”
Originalan pristup slikarskog pričanja priče u ovom slučaju o BiH kroz vrijeme tako da se kroz percepciju današnjeg čovjeka može svrstati u konceptualno-angažirano.
U slobodnoj formi, boji, glavnu ulogu ima crvena boja kojoj se ne oduzima njena snaga i ne umanjuje njena prisutnost. Naprotiv, dopušta se crvenoj boji da vlada (što je njena osnovna komponenta) nad ostalim bojama. Sve boje su ravnopravne sa formom u komplementarnom kao i simultanom kontrastu kako ni jedna boja ne bi bila zapostavljena niti manje važna. Dakle, sve boje su prisutne. Negdje u manjo a negdje u većoj mjeri. Prepliću se i sudaraju.
Kretanjem formi u obliku boje, njene sveprisutnosti i ponavljanjem bez određenog plana gradnje slike, prepuštanjem potpune slobode bojama dobija se efekat razigranosti bljeska boje u formama. Boja u svom pojavnom obliku je ustvari i pokretna linija. Gotovo je nemoguće sagledati sliku slobodne forme u fotografskom obliku zbog međusobnog odnosa boja i samog doživljaja (na velikim formatima), posmatranjem ljubičaste boje „javlja se“ i naglašava se crvena. Posmatranjem crvene-zelene, zeleno-crvene, žuto-ljubičaste i obratno, daje utisak stalnog kretanja. Jedna drugu izazivaju i uljepšavaju, ističu u svojoj moći, najvišem dometu, predstavljajući se u pojavnom obliku forme. Oči su primorane kretati se sa formom pomoću „lebdećih tonova“, bez iluzije perspektive u lebdećem prostoru boje. Motivi za ovakav rad bi svakako trebali figure u pokretu zbog dinamike i kretanja, međutim, zbog neizostavne slobode kao motiv određujem motive stećaka koji su dovoljno stilizovani, u svojoj slobodi postojani i vijekovima prisutni.
Pod uticajem “subkulture” bogumilstva, same forme u stilskom prikazu donekle podsjećaju i na psihodeličnu umjetnost.
Vrijeme je da ovo putovanje privedemo kraju. Samo strogo iskusni majstori slikarstva su svjesni kolika je snaga i moć crvene boje jer nijedna druga boja nema takvu moć da te zavede i privuče kao što tu moć ima crvena boja. Crvena boja nagoni i najiskusnije majstore likovne umjetnosti da budu konstantno na oprezu jer ni sa jednom drugom bojom ne možeš tako brzo preći istančanu granicu umjetnosti i ući u kič. Tako je i u životu! Naravno, Almedina Cifrić je svjesna svega toga i ciklus “Crvena bajka” je iznijela maestralno“, napisao je o izložbi Branislav Lukić Luka.

 

Organizatori pozivaju ljubitelje kulture i umjetnosti i druge zainteresovane građane da im se pridruže na otvaranju ili u narednim danima pogledaju ovu postavku.

 

(RTV Lukavac)