Naslovna AKTUELNO Podsjećanje na epidemiju Variola vere 1972. godine: Za par sedmica vakcinisano 18...

Podsjećanje na epidemiju Variola vere 1972. godine: Za par sedmica vakcinisano 18 miliona ljudi

Više od godinu dana svakodnevno slušamo o korona virusu koji izaziva oboljenje COVID 19. Mjere koje se poduzimaju starije je podsjetilo na 1972. godinu kada je u bivšoj Jugoslaviji izbila epidemija velikih boginja. Sve je počelo kada se u Prizren, sa hadža, vratio Ibrahim Hoti. Dolazila je rodbina, komšije i prijatelji da mu čestitaju, on se osjećao slabo, imao određene tegobe ali je mislio da je umoran od puta. Posije će se ispostaviti da je preživio blaži oblik velikih boginja. Jedan od onih koje je zarazio bio je učitelj Latif Mumdžić. On će se razboliti u Tutinu (Sandžak) da bi ga prebacili u Novi Pazar pa u Čačak, te zbog pogoršanja stanja dovezli su ga u bolnicu u Beograd. Dok je izolovan virus velikih boginja, i shvatilo se o čemu je riječ, učitelj, koji je poslije u mukama umro, zarazio je veliki broj medicinskog osoblja.

 

 

Vakcina je veliko dostignuće koje je spasilo milione i milione ljudi. Neke od najvažnijih vakcina su vakcine protiv boginja, bjesnila, tetanusa, dječije paralize (polio, poliomijelitis), tuberkuloze, gripe itd. Samo ime nastalo je od latinske riječi vacca (krava), vaccinus, tj. “kravlji”. Edward Jenner (1749. – 1823.) naučnik iz Engleske izumio je vakcine u današnjem smislu riječi.

 

 

 

 

 

 

Vlast je tada proglasila vanredno stanje i počela sa vrlo strogim mjerama i masovnom vakcinacijom. Obustavljena su sva dešavanja, uvedena je prisilna karantena u cijeloj državi. U novinama su pisali imena onih koji su pobjegli iz karantene. Iz zemlje su mogli izaći samo oni koji su dobili “žuti karton” o vakcinaciji. Vakcina je bila besplatna i obavezna, vakcinisani su svi bez izuzetka. Sa masovnom vakcinacijom počelo se 23. marta 1972. godine a završilo za samo par sedmica. 18 miliona ljudi je vakcinisano. Vlast je tada pozvala Svjetsku zdravstvenu organizaciju i epidemiologa Donalda Hendersona, te se uspjelo u zaustavljanju šrenja bolesti.

Boginje su se počele povlačiti, život se vraćao u normalnu, ograničenja su postojala još neko vrijeme, nakon zabilježenog zadnjeg slučaja, a već 25. maja na stadionu u Beogradu sletom se obilježio Titov rođendan.

Zarazilo se 175 ljudi, umrlo je 35. Bivša Jugoslavija je bila dignuta na noge. Snimljen je i dokumentarni i igrani film Variola vera.

Kada su poslije analizirali kako se brzo zaustavila epidemija u bivšoj Jugoslaviji, došlo se do zaključka da se to moglo u komunističkoj Jugoslaviji, a da bi druga situacija bila u zemljama drugog društvenog uređenja, gdje bi se pozivali na ljudska prava.

Pitanje ljudskih prava, kada je opšte zdravlje i životi drugih u pitanju, teme su mnogih rasprava. Ima li neko pravo da zatvori i vakciniše čovjeka koji to ne želi, a s druge strane ima li neko pravo da ugrozi druge, zarazi ga smrtnosnim virusom koji na kraju može izazvati smrt?

Kod Tita nije bilo dileme, svi u red za vakcinaciju. Na kraju su, da ubrzaju proces vakcinisali “pištoljem”, koji možete vidjeti na naslovnoj fotografiji.

Za razliku od tadašnje epidemije velikih boginja u bivšoj Jugoslaviji, pandemija korona virusa je svjetski problem. Globoalizacijom svijeta došlo je do brzog prebacivanja ljudi s kraja na kraj svijeta, te je širenja virusa olakšano.

Covid pozitivni izgledaju kao i svi ostali, za razliku od oboljelih od velikih boginja koji su izgledali zastrašujuće. Nije se moralo govoriti da se drži distanca, od nih se bježalo.

Smrtnost zaraženih kod velikih boginja (Variola vera major) je velika, umire 20 do 40 % zaraženih, a kod preživjelih ostavlja velike posljedice, trajnu unakaženost ili sljepoću.

Velike boginje su samo u 20. vijeku usmrtile 300-500 miliona ljudi. Za vrijeme 18. vijeka bolest je ubijala 400 hiljada Evropljana godišnje i bila je zaslužna za trećinu svih slučajeva sljepoće. Bolest je ubijala 20 – 60% svih zaraženih i više od 80% zaražene djece. Nakon uspješno provedenog vakcinisanja u 19. i 20. vijeku Svjetska zdravstvene organizacija je 1979. godine proglasila da je bolest istrebljena. Sve te bolesti nisu se same povukle nego sticanjem imuniteta nakon redovne vakcinacije. Tako je došlo do apsurdne situacije, da kada su u mnogim dijelovima svijeta istrebljene mnoge smrtnosnosne bolesti, jača antivakserski pokret, te se neke bolesti vraćaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kod zaraženih korona virusom smrtnost se povećava s godinama, da bi se kretala od 0,2% kod osoba od 10 do 39 godina do 14,8% kod osoba od 80 i više godina. Virus je vremenom mutirao, pojavili su se novi sojevi koji se brže šire i izazivaju teže kliničke slike. Više teških slučajeva povećava i smrtnost ali ne toliki da kod nekih izazove strah koji su izazivale velike boginje. Svjedočimo da težu kliničku sliku imaju i mlađe osobe te su početne procjene vremenom promijenjene. Ne može se predvidjeti rekakcija organizma na virus, sama činjenica da postoje asimptomatski i oni koji jedva da osjete neki simptom nakon zaraze, također utiče na opuštenost ljudi.

Boginje su bile vidljive, COVID nije ali pravi štetu u organizmu, posebno na plućima. Da bi neki vjerovali moraju sami biti zaraženi, vidjeti oboljelog i znati za nekoga ko je umro od posljedica komplikacija. Zbog takvih stavova, neodgovornog ponašanja, pa i kriznih štabova koji kalkulišu između onog što se mora i može, nesnalaženja u velikoj zdravstvenoj krizi na svjetskom novou, te činjenice da vakcine za ovaj virus do skora nisu ni postojale, do sada je u svijetu COVID-om zaraženo 127.841.000 ljudi, umrlo je 2.799.000 a u Bosni i Hercegovini umrlo je 6.220 osoba dok je 162.000 zaraženo. U Tuzlanskom kantonu do danas 29.3.2021. zaraženih je 15.963, a umrlih 724. Nažalost, epidemiji kraj nije ni blizu, vakcine bude nadu, spasiće mnoge ali do mnogih će doći prekasno ili nikako.

Pored napora naučnika da za kratko vrijeme stvore vakcinu i bore se sa opakim virusom koji kod izvjesnog broja oporavljenih ostavlja posljedice, borba se odvija i sa interesnim politikama, antivakserima i pitanjima ljudskih prava i sloboda. Dok naučnici i zdravstveno osoblje rade na pronalaženju lijekova i liječenju onih sa težom kliničkom slikom, društvene mreže su besplatan poligon koji se koristi za neumorne teoretičare zavjera, koji bez ikakvih sankcija doprinose onemogućavanju normalizacije života kojoj svi teže.