Maloljetnička delikvencija u Bosni i Hercegovini sve je veći problem. Osim nedovoljnih mjera prevencije, poseban problem predstavlja manjak ustanova za smještaj maloljetnih prestupnika.
Država nema jedinstvenu i sistemsku strategiju borbe protiv maloljetničkog nasilja. Ne postoje adekvatne institucije, ali ni odgovarajući programi koji bi na savremen način uključivali i neke novije, humanije i alternativnije oblike resocijalizacije maloljetnih prestupnika. Pored manjka ustanova problem predstavlja i manjak stručnog osoblja koji bi adekvatno radili na prevenciji i sprečavanju maloljetničke delikvencije.
Psiholozi napominju da ako nasilno ponašanje ne prepoznamo na vrijeme, ako problem zanemare i porodica i škola, čekajući da ga neko drugi riješi, onda se takvo ponašanje, zapravo, podstiče. Sve dok nadležni jasno ne uoče neminovnu uvezanost zakonodavstva, prevencije, alternativnih mjera te primjene zakona u praksi, teško se može govoriti o sistemskom rješavanju problema.
